Upoznavanje nesvjesnih djelova sebe

Dating > Upoznavanje nesvjesnih djelova sebe

Click here: ※ Upoznavanje nesvjesnih djelova sebe ※ ♥ Upoznavanje nesvjesnih djelova sebe

Ibidem Nasuprot dubini koja se pozicionira i ukotvljuje za jednu punu prezenciju svega što jeste, tako kako 17 18 Vedad MUHAREMOVIĆ stvarno jeste i koja sve što jeste donosi na svijet putem jezika koji po svojoj suš ni adekvatno odslikavava suš nu svih stvari, Rorty pozicionira jednu ekstenzivnost da bi očuvao ili, bolje rečeno, rehabili rao svu životnost ljudskog iskustva. Sve aktivnosti su pokreti koji kre}u iznutra ka vani. Breaking internal barriers, working on oneself, coping with emotional stress — related situations are factors shaping the proper persona- lity of a future teacher. Nije u pitanju referiranje na neku strukturu koja, kao središnja, određuje smisao i značenje različi h promjenljivih elemenata simboličkog poretka.

Kao da sa ovim u vezu dolazi jedna Ničeova rečenica: nismo više građa za jedno društvo. Potpuno odrasla osoba upotrebljava svoje najbolje strane da bi mogla sudjelovati s drugima u primanju i davanju. Primećuje se da ne mali broj današnjih etičkih refleksija kao da upućuju na sliku ove vrste: prvo ime koje pada na um je Mišel Fuko, za koga je moralnost u osnovi konstrukcija vlastitog života kao jednog koherentnog umetničkog dela, bez ijedne dekandetističke ili danuncijevske implikacije, ali pak sa jednim zauzimanjem za izbor stila i za izbor jedne doslednosti koja nije ništa manje obavezujuća od kategoričkog imperativa u opštem značenju reči. U trenutku kad smo razumjeli zašto se kriza događa, kriza prolazi. Jer kad god reagiramo kao ljuti petogodišnjak, mislimo da nemamo izbor. Plesni centar Salsa - Saznajte sve o nama i našoj show grupi, saznajte što smo sve do sada veæ ostvarili, pridružite nam se na redovitim teèajevima, sudjelujte u našim aktivnostima - uèlanite se u naš klub kako bismo zajedno uživali u salsi! Kantov obrat je obrat filozofa i njegov obrat nosi u sebi dva smisla. Korak po korak prema studiranju u SAD; struèno i opæe usavršavanje jezika; sezonski rad studenata u SAD; struèno usavršavanje u SAD; kulturna razmjena u SAD.

Whorf i danas je u lingvis ci poznato kao Sapir-Whorfova hipoteza. Pokazivanje toga kako sloboda i delanje u javnosti predstavljaju smisao politike isto tako transformiše tragove Hajdegera i to u destrukciji povesti filozofije politike. Većina učitelja koja danas radi u hrvatskim školama je školova- na na literaturi koja zagovara nastavu usmjerenu na učitelje. Sportska rekreacija za djecu od 3-9 godina.

Encouraging Creativity in Education Book (1) - Oni treba da znaju o uzornom gradu, o njegovim stanovnicima i o onoj sreći koju pos žu njihove duše. Ali nema nikakve vrijedosti da birate izme u dvoje.

Poticanje stvaralaštva u odgoju i obrazovanju Knjiga radova — Priručnik za sadašnje i buduće učiteljice i učitelje Encouraging creativity in education Collection of papers — a Handbook for Current and Future Teachers Poticanje stvaralastva u odgoju i obrazovanju. Ladislav Bognar, Učiteljski fakultet Osijek dr. Jack Whitehead, Department of Education, Universi- ty of Bath, United Kingdom dr. Branko Bognar, Filozofski fakultet Osijek doc. Vesna Buljubašić Kuzmanović mr. Mira Perić Kraljik izv. Stvaralaštvo u osposobljavanju budućih učitelja Creativity in Student Teacher Education 17. Department of Education University of Bath United Kingdom: ARE WE CREATING AN EPISTEMOLOGICAL TRANSFOR- MATION IN EDUCATIONAL KNOWLEDGE FROM THE CREATIVITY OF TEACHER-RESEARCHERS? Hatice Zeynep Inan, Ph. Mira Perić Kraljik, doc. Dragana Francišković, Univerzitet u Novom Sadu, Učiteljski fakultet na mađarskom nastavnom jeziku, Subotica: METODIČKI PRISTUP KNJI- ŽEVNOM ODLOMKU U III. Autori ovih radova su sveučilišni profesori, studenti budući učitelji, ali i pedagozi, učiteljice i učitelji razredne nastave, nastavnici i nastavnice, profesori i profesorice osnovnih i srednjih škola, suradnici na izdavanju školskih udžbenika, polaznici doktorskih stu- dija. Pored sudionika iz Hrvatske i Srbije tu su i sudionici iz Engleske, Irske, Poljske, Turske i Kenije. Sve radove smo podijelili u tri velike grupe: Radove koji se odnose na poticanje kreativnosti budućih učiteljica i učitelja, radove koji se bave kreativ- nošću učitelja, te radove koji govore o poticanju kreativnosti učenika. Svi radovi su recenzirani, i to tako da su recenzenti po svom znanstve- nom statusu ili jednaki ili viši od autora rada. Primjedbe recenzenata su do- stavljene autorima i oni su radove korigirali prema tim zahtjevima. Da bismo izašli iz stereotipnog pristupa, pri recenziranju smo tražili da recenzenti svaki rad procijene prema aspektu kreativnosti na koji je usmjeren služeći se pri- stupom Edwarda de Bona nazvanom lateralno ili paralelno mišljenje. Ovaj pristup simbolički je prikazan kroz šest raznobojnih šešira. U priloženoj ta- blici prikazani su kriteriji za svrstavanje radova. Radovi su i metodološki vrlo različiti. Od teorijskih i preglednih radova koji objašnjavaju različite pristupe fenomenu kreativnosti, istraživačkih ra- dova koji analiziraju stanje u praksi, pa sve do akcijskih istraživanja pojedi- nih mislećih praktičara i praktičnih prikaza vlastitog rada. Svi prilozi objavljeni su ili na hrvatskom ili na engleskom jeziku prema tome na kojem su jeziku napisani, a naslov i sažetak su prevedeni. Dvojezično objavljivanje radova bilo je nei- zvedivo zbog velikog broja stranica. U Zborniku su većinom tekstualni radovi, ali ima i prezentacija te video snimaka. I te smo radove uvrstili u Zbornik kako bismo predstavili autorice i autore, a dodan je i link pomoću kojeg se mogu otvoriti na internetu. Ovu mogućnost koriste i mnogi autori tekstualnih radova što im svakako daje novu multimedijalnu kvalitetu. PREDGOVOR Poticanje stvaralastva u odgoju i obrazovanju. The aut- hors are university professors, student teachers, pedagogues, primary school teachers, secondary school teachers, authors of school books and students of doctoral studies. Participants are from Croatia and Serbia, from the United Kingdom, Ireland, Poland, Turkey and Kenya. All articles are divided in three major groups: the articles about student teacher creativity, the articles about teacher creativity, and the articles about student creativity. All works were reviewed in a way that the reviewers are on the same or higher scientific level than the authors. This approach is symbolically represented by the six hats of diffe- rent colours. The table below contains the criteria for such classification of the articles. The submissions also differ epistemologically very much. Some of them are theoretical thoughts about creativity and the role of creativity in classro- om, while the others illustrate the results of action research, conducted by the aware practitioners who shared their own experiences. Very interesting are the submissions that are based on a living theory, which affirm a subjective approach to educational phenomena. All articles are published either in Cro- atian or English, depending on their original language. Titles and abstracts are available in both languages. It was not feasible to publish full articles in both languages due to extensive number of pages. The submissions are mostly written texts, but there are also presentations, and videos. Such submissions are included as well, in order to present their authors and their work. There are also Internet links to such formats available. This option is also used by many authors of the written texts, which certainly presents a new multi-media quality feature. FOREWORD Poticanje stvaralastva u odgoju i obrazovanju. Ovdje pripadaju radovi koji govore o pro- cesima promjena, o objektivnom praćenju tih procesa. Bijeli šešir — informtacije. Rad donosi korisne informacije u vezi s te- mom ili razrađuje osnovna pitanja koja se javljaju u teoriji ili praksi. U radu se iznose osobni stavovi i ideje. Žuti šešir — ističe ono što je pozitivno. U radu se iznose prednosti do kojih dolazi ili se mogu očekivati ukoliko se koristi neki pristup. Iznosi pozitivna iskustva iz teorije i prakse. Zeleni šešir je kreativni šešir. Tu spadaju radovi koji donose nova i origi- nalna rješenja kako za teoriju tako i za praksu. Poticanje stvaralastva u odgoju i obrazovanju. The accounts that talk about the process of changes, about their objective observation based on the gathered data be- long to this hat. White hat — information. Account gives useful information about the topics and elaborates the basic questions which appear in theory and practice. Red hat — emotions and intuition. In the account are expressed personal attitudes and ideas. Black hat — critique and caution. An author critically writes about man- ifestations in practice and theory, or presents the risks which could be found in the application of some approaches. Yellow hat — emphasises positive things. In the account are presented advantages of a certain approach. It brings out the positive experiences from theory and practice. Green hat is a creative hat. Here belong the accounts which bring new and original solutions for theory as well as for practice. Poticanje stvaralastva u odgoju i obrazovanju. Kreativni pristup osposobljavanju učitelja Poticanje stvaralastva u odgoju i obrazovanju. Učiteljski fakultet u Zagrebu milan. Studirao pedagogiju i sociologiju na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Radio kao odgojitelj u odgojno — popravnom domu u Glini, zatim kao asistent i docent na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Trenutno je zaposlen kao sveučilišni pro- fesor na Učiteljskom fakultetu u Zagrebu. Predstojnik je Katedre za pedagogiju Učiteljskog fa- kulteta u Zagrebu i glavni urednik časopisa Odgojne znanosti. Autor je više od dvadeset znan- stvenih knjiga, a sudjelovao je na više od trideset međunarodnih znanstvenih skupova izvan Hrvatske. Istraživački interesi usmjereni su na obrazovanje odraslih, obrazovanje na daljinu, primjenu računala u nastavi, ocjenjivanju učenika, nastavne kurikulume, alternativne škole te multimedijsku didaktiku i medijsku pedagogiju. OD REPRODUKtIVNOG PREMA KREAtIVNOM UČItELJU Sažetak Reproduktivni učitelj radi prema modelu koji je naučio upoznao na fakultetu. Na fakultetu se obično uči model rada koji je desetljećima provjeravan i provjeren. Takav učitelj ili učiteljica radi onako kako je opisano i propisano u knjigama ili službenim naputcima iz ministarstva školstva. Reproduktivni su i učitelji u nekim alternativnim školama jer im je glavna deviza u svakodnevnom radu: Tako je napisao ili govorio tvorac ove alternativne pedagogije npr. Kreativni učitelj ili učiteljica je stalno u nekom akcijskom istraživanju. On ili ona shva- ćaju svoj rad kao stalno istraživanje i kreiranje novih pedagoških scenarija u kojima će sudjelovati zajedno sa svojim učenicima. Takvi učitelji ili učiteljice nastoje u svakoj nastavnoj epizodi organizirati događanje učenika odnosno aktivno sudjelovanje u nekoj iskustvenoj situaciji. U tim se školama uče modeli koji godinama postoje u svim školama, tako da mladi učitelji dolaze s repertoarima ponašanja koji su već godinama predmetom kritike stručnjaka i učitelja. Na taj način nastavnički fakulteti, umjesto da mijenjaju i usavršavanju nastavnu praksu, konzerviraju postojeće stanje. Ključne riječi: kreativni učitelji, kreativna nastava, osposobljavanje učitelja, osnovna škola Poticanje stvaralastva u odgoju i obrazovanju. Uvod Pitanje slobode, kreativnosti i autonomi- je učitelja u obveznoj školi oduvijek je zanimalo stručnjake za školstvo. Međutim, od kada postoji obvezna škola prisutno je nastojanje da se učite- ljima napišu scenariji koji su poželjni u učionici. Brojne knjige koje nose naslov Didaktika iz pro- teklih dvije ili tri stotine godine zapravo donose naputak kako i što treba učitelj ili učiteljica raditi u učionici. To je lako vidjeti iz svih crteža ili fotografija učionica u proteklim stoljećima i desetljećima. U nekim starijim školskim zgradama još uvijek uči- teljev stol stoji na povišenom mjestu kako bi njega i ono što pokazuje svi učenici bolje vidjeli. Čak i najnoviju informatičku tehniku i tehnologiju tako školovani učitelji na- stoje staviti u funkciju predavačko — prikazivačke nastave. Nije tu samo igra riječi već stvarno događanje u učionici: nastava usmjerena na učite- lja! Učitelj ili učiteljica je aktivniji a od učenika. Neka pojmovna određenja i teorijska polazišta Reproduktivni učitelj radi prema modelu koji je naučio upoznao na fakultetu. Na fakultetu se obično uči model rada koji je desetljećima provje- ravan i provjeren. Takav učitelj ili učiteljica radi onako kako je opisano i propisano u knjigama ili službenim naputcima iz ministarstva. Repro- duktivni su i učitelji u nekim alternativnim škola- ma jer im je glavna deviza u svakodnevnom radu: Tako je napisao ili govorio tvorac ove alternativne pedagogije npr. Kreativni učitelj ili učiteljica je stalno u ne- kom akcijskom istraživanju. On ili ona shvaćaju svoj rad kao stalno istraživanje i kreiranje novih pedagoških scenarija u kojima će sudjelovati za- jedno sa svojim učenicima. Takvi učitelji ili učite- ljice nastoje u svakoj nastavnoj epizodi organizi- rati događanje učenika odnosno aktivno sudjelo- vanje u nekoj iskustvenoj situaciji. Mnogi kreativni učitelji u svojim sredinama imaju neprilike. Protiv njih su i sveučilišni nastavnici jer ne rade prema njihovim teorijama i receptima iz njihovih priručnika, jer ne kupuju niti koriste njihove udžbenike i nastavne materijale. Neki od sveučilišnih nastavnika su napra- vili otklon od prevladanih didaktičkih modela, ali su se pozicionirali na nekoj od poznatih i prizna- tih teorija te ne dozvoljavaju svojim studentima nikakve otklone ili iskorake. Dakle, u hrvatskoj se stvorio jedan krug profesionalnih autora koji su izborili pozicije u jednom predmetu, ponekad u svim razredima osnovne ili srednje škole. Oni uz udžbenik koji su napisali nude jer tako zahtijeva nakladnik i priručnike, izvedbene planove i programe te ra- zni multimedijski prateći materijal u kojem su svi predviđeni scenariji za planiranih 70, 105 ili 140 nastavnih sati naravno s pripremljenim prezen- tacijama slikovnog materijala i radnih listova koji Poticanje stvaralastva u odgoju i obrazovanju. Uz takve do- mišljene scenarije nije poželjan kreativan učitelj ili učiteljica. U tim se školama uče modeli koji godinama postoje u svim školama, tako da mladi učitelji dolaze s repertoarima po- našanja koji su već godinama predmetom kritike stručnjaka i učitelja. Na taj način nastavnički fa- kulteti, umjesto da mijenjaju i usavršavanju na- stavnu praksu, konzerviraju postojeće stanje. Poticanje stvaralastva u odgoju i obrazovanju. Do prošle godine u školama se mogao pronaći i poneki učitelj ili učiteljica koji su završili samo četverogodišnje ili petogodišnje srednje učiteljske škole. Kakve su razlike u njiho- vim kompetencijama za obavljanje složenih uči- teljskih poslova? Kakve su njihove kompetencije u vezi organiziranja aktivne istraživačke ili pro- jektne nastave, za pedagoško vođenje učenika i upravljanje razredom u skladu sa suvremenim te- orijama škole, teorijama učenja ili teorijama kuri- kuluma? S kakvim novim kompetencijama mo- žemo u školama očekivati te učitelje i učiteljice? Hoće li oni preferirati udžbenike s potpuno do- mišljenim metodičkim scenarijima ili će oni biti osposobljeni za organiziranje otvorene, razvojne, istraživačke nastave? Hoće li i oni slati stručnim suradnicima pedagozima ili psiholozima uče- nike s kojima ne mogu ostvariti zadovoljavajuću komunikaciju ili organizirati aktivnosti? Prije stotinu godina učiteljicama i učitelji- ma u hrvatskim osnovnim školama je kao glavna knjiga čitanka korištena zbirka tekstova koju je sastavio poznati književnik Vladimir Nazor Druga čitanka za hrvatske opće pučke škole, Beč, 1913. Osim literarnih i znanstveno — popularnih tekstova u toj čitanki nema nikakvih metodičkih preporuka ili intervencija. Očekivalo se i tako događalo da učitelji koji su u ono doba imali za- vršene dvogodišnje ili trogodišnje učiteljsko ško- lovanje kreativno domisle aktivnosti učenika uz takve tekstove. Kako bi se uz takvu čitanku snala- zili današnji učitelji i učiteljice? Za učitelje koji bi se mogli naći u takvoj si- tuaciji ili koji namjerno biraju takve situacije po- znati njemački sljedbenik pedagogije Celestina Freineta Walter Hövel i sur. Ne kreativni učitelji i Ict Medijsko okruženje učenika i učitelja je u za- dnjih dvadesetak godina bitno promijenjeno. U učionicama i stanovima učenika i učitelja nalazi se izuzetno moćna tehnika s izuzetno atraktivnim mogućnostima prezentacije statične i dinamične slike i crteža. Učiteljima nije jednostavno izabra- ti i koristiti tu tehniku i vizualne efekte koji se njome mogu izazvati. Posebne dileme kod učitelja i stručnjaka iza- ziva PowerPoint prezentacija te tzv. SMART Bord Interactive displays ili Interactive Whiteboard. Ta nova tehnologija plijeni pozornost učiteljica i učitelja atraktivnim prezentacijama i velikim mogućnostima brzog nalaženja i korištenja atrak- Poticanje stvaralastva u odgoju i obrazovanju. Međutim, video projektor i veliki ekran interaktivne ploče slijede logiku frontalne predavačko — prikazivačke na- stave u kojoj učitelj vodi glavnu riječ, a od uče- nika se očekuje sjedenje, slušanje i gledanje. Zato s ne kreativnim korištenjem te tehnologije treba biti oprezan, kako u količini vremena tako i sāme svrhe za korištenje te prezentacijske tehnike. U mnogim drugim slučajevima bolje je odustati od te tehnike i uređaja, i osloniti se na tzv. Nema nekog posebnog smisla prezentirati pred učenicima primarnog obrazovanja desetke slajdova koje donose samo tekst koji učenici če- sto ne stignu niti pročitati, a kamoli o njemu raz- misliti ili ga prepisati u bilježnicu. Ako učeniku treba prezentirati samo ključne riječi kako bi mu pomogli u praćenju izlaganja, onda je učinkoviti- je napisati takve riječi na klasičnu zelenu ploču ili na nove bijele ploče po kojima se piše flomaste- rima. Također za tu svrhu mogu poslužiti i veli- ki plakati tzv. Dakle, s didaktičkog i gnoseološkog motrišta može se preporučiti izbje- gavanje videoprezentacija koje se sastoje samo od tekstualnih slajdova. Ti moćni i atraktivni pro- jektori trebaju naći mjesto na nekim nastavnim situacijama kada se učenicima prikazuju atrak- tivne statične fotografije npr. Nažalost, mnogi od tih projektora nemaju takve mogućnosti, pa učenici umjesto atraktivnih i prirodnih boja koje mogu vidjeti na zaslonu računala vide sasvim izobličene i mutne boje. Spomenuti projektori i programi, naravno, mogu i trebaju biti jednako ili više korišteni od strane učenika, kad rade neke nastavne projekte ili istraživačke sekvence, ali i njih treba učiti logici korištenja tih projektora i tehnologije koja je pret- hodno opisana iz perspektive učitelja. Ravnatelji škola i kreativnost učitelja U hrvatskim školama ravnatelji imaju veli- ke ovlasti u odlučivanju. Oni odlučuju što će se u školama događati, odnosno što može, a što ne može biti predviđeno godišnjim planom rada škole. Školski kurikulumi su bogati novim pro- jektima i prijedlozima u mjeri koju odobre škol- ski ravnatelji. Zato je izuzetno važno da ravnatelji škola budu informirani i osposobljeni za u vođe- nje promjena u nastavu i ukupni školski život. Samo najuporniji, kreativni učitelji i učitelji- ce mogu i pored nekreativnih ravnatelja ili ravna- teljica inovirati nastavni proces. Njih ne mogu u tome spriječiti niti najkonzervativniji i najrigid- niji ravnatelji. Takvi su ipak rijetki! Umirovljena učiteljica Daša Matul iz Zagreba dobitnica je prestižne Državne nagrade Ivan Fili- pović za kreativni rad i zalaganje na inoviranju nastavnog procesa. Ona je godinama rigidnom predmetno — satnom sustavu nastave za učenike primarnog obrazovanja nudila projektno učenje i integriranu nastavu u kojoj je likovni i umjetnič- ki izraz učenika imao primarno mjesto. Ravna- telj škole u kojoj je radila nije bio oduševljen niti njenim novotarijama niti spoznajom da je za to nagrađena. I još su k tomu doda- vali kako se plaše neprilika koje bi mogli imati sa školskim nadzornicima i savjetnicima te sa svo- jim ravnateljima. Ona im je odgovorila kako već desetak godina tako radi i da joj nitko nije ušao u učionicu kazati kako to ne smije tako raditi. I još je dodala: Slobode u svom radu imate toliko koliko umijete uzeti! U osnovnoj školi u Virju Podravec, 2003 te osnovnoj školi Matije Gupca u Zagrebu Pavlino- vić — Pivac, 1997 učiteljice i učitelji su imali punu podršku za mijenjanje i osuvremenjivanje nastav- Poticanje stvaralastva u odgoju i obrazovanju. Zato su učenici tih, a na sreću i mnogih drugih škola Zarevski, 2000 , imali podršku ravnatelja i šansu za obogaćivanje školskog i nastavnog života brojnim zanimljivim projektima. Zaključak U proteklih četvrt stoljeća više je pedagoga u Hrvatskoj upozoravalo na potrebe mijenjanja di- daktičke paradigme na kojoj se temelji dominan- tna nastavna i školska praksa npr. Bognar, 1991; Bratanić, 1991; Pivac, 2000. Na tragu promjena u školama i nastavnom procesu su i brojne preve- dene knjige npr. Hentig, 1997; Jensen, 2003; Stol i Fink, 2000. Ali, ako prošećemo u bilo koje doba godine po našim osnovnim školama vidjet ćemo u učionicama opremu i aranžman primjeren na- stavi usmjerenoj na učitelje, odnosno opremu koja pomaže učiteljeve predavačke aktivnosti. Razloga toj situaciji je više. Većina učitelja koja danas radi u hrvatskim školama je školova- na na literaturi koja zagovara nastavu usmjerenu na učitelje. Najveći dio opreme je nabavljen i prilagođen predavačko prezentacijskoj nastavi. I standardi za oprema- nje i financiranje škola prate tu logiku. Traže se i nabavljaju projekcijski uređaji koji omogućuju velike i atraktivne slike pred učenicima. Nažalost, sadržaj tih projekcija je najčešće tekst, i to previše teksta koji većina u auditoriju ne stigne niti proči- tati dok traje projekcija. Niti situacija na nastavničkim fakultetima nije mnogo povoljna za kreativno ponašanje bu- dućih učitelja. Di- daktike nastave usmjerene na učenike, odnosno didaktike koje znanstveno objašnjavaju kao se uči uz pomoć suvremenih medija još nisu napisane u Hrvatskoj! U svijetu postoje knjige npr. Jan- ssen, 2008; Jensen, 2003; Koitka, 1989; Stol i Fink, 2000 i web portali npr. Creative Teaching, 2009 koji mogu pomoći kreativnim učiteljima i učite- ljicama da organiziraju događanja koja su primje- renija učenicima ovog doba. Budući učitelji i uči- teljice vježbaju i stječu učiteljske kompetencije u učionicama i prema didaktičkim scenarijima koji su već dugo predmetom kritike i za koje postoje bolja rješenja. Za taj problem za tu spoznaju rje- šenje bi se moglo naći u utemeljenju novih vjež- baonica po uzoru na von Hentigovu Laborschule u Bielefeldu vidi Internet izvori: Laborschule Bi- elefeld! Poticanje stvaralastva u odgoju i obrazovanju. The usual way of learning and teaching is the one that was tested and proven throughout decades. Such tea- cher works in a prescribed way tied to books or official instructions from the ministry of education. Reproduc- tive teachers are also the ones who work in some al- ternative schools because they follow only what was written or spoken by the creator of that alternative pedagogy e. Creative teacher is constantly working in action resear- ch. Such te- achers in each teaching episode are trying to organize teaching as experience-based learning. Encouraging training and preparation of creative te- achers will be difficult to achieve mainly because of passive university teachers who still live in the past educational programs. In these schools students learn models that exist for years in all schools that have been subject of criticism of experts and teachers. Encouraging this way of teacher training, instead of changing and improving the teaching prac- tice, preserves current situation. U: U potrazi za suvremenom osnovnom školom. Zagreb: Institut za pedagogijska istra- živanja Filozofskog fakulteta u Zagrebu, str. U: U potrazi za suvremenom osnovnom školom. Zagreb: Institut za pedagogijska istraživanja Fi- lozofskog fakulteta u Zagrebu, str. Škola mi- šljena na nov način. Mülheim an der Ruhr: Verlag an der Ruhr. Zagreb: osnovna škola Matije Gupca. Zagreb: Hrvatski pedagoško-književni zbor. Virje: Osnovna škola profesora Franje Viktora Šignjara. Department of Education University of Bath United Kingdom E-mail: edsajw bath. He is a former President of the British Educational Research Association and Distinguished Scholar in Residence at Wes- tminster College, Utah. He is a visiting professor at Ningxia University in China. He is a member of the editorial board of the Educational Journal of Living Theories. His recent research has focused on the use of video-data in explanations of the educational influences of teachers with their pupils. In the multi-media Educational Journal of Living Theories he explains how video-data can be used to communicate the life-affirming energy and values of humanity that teachers are expressing in their educational relationships and in their explanations of their educational influences. ARE WE cREAtING AN EPIStEMOLOGIcAL tRANSFORMAtION IN EDUcAtIONAL KNOWLEDGE FROM tHE cREAtIVItY OF tEAcHER-RESEARcHERS? Key words: creativity; living; theory; action; research Poticanje stvaralastva u odgoju i obrazovanju. In this approach it was believed that educational theory was constituted by the disciplines of the philosophy, psychology, sociology and history of education. It was also believed that the prac- tical principles I used as a teacher to explain my educational influences in my own learning and in the learning of my pupils were at best pragma- tic maxims that had a first crude and superficial justification in practice that in any rationally de- veloped theory would be replaced by principles with more fundamental theoretical justification Hirst, 1983, p. I just want to dwell in the significance of wor- king with a view of educational theory that wo- uld replace the practical principles of educators with principles from the disciplines of education. This was the view of educational theory my tutors worked with in my continuing professional deve- lopment programmes for an Academic Diploma in the philosophy and psychology of education and then for a Masters Degree in the psychology of education, between 1968-72 at the University of London, Institute of Education. During this time I was working full time as a science teacher and then as a Head of a Science Department in a London Comprehensive School. The tension that moved me from being a teacher of science in a school to being an educational researcher and educator in a university was focused on the mi- stake in educational theory of believing that the practical principles that educators used to explain their educational influences in learning should be replaced by the principles from the disciplines of education. By a practical principle I am meaning the reasons I give to explain why I am doing what I am doing. For example at times in my working life I have felt my freedom being constrained in a way I felt to be inappropriate and not justified by other principles. Hence I explained my activities in terms of me seeking to live my value of freedom more fully. In explaining why I was doing what I was doing, I used the practical principle of free- dom Whitehead, 1993. My understanding of a discipline of education is of a form of knowled- ge such as the philosophy, psychology, sociology and history of education in which each discipline can be distinguished from another because of the conceptual framework it uses to explain pheno- mena and the methods of validation it uses to evaluate the validity of claims to knowledge made from within the conceptual framework. I want to be clear that my tension with the disciplines approach to educational theory inclu- ded my pleasure in knowing that my cognitive range and concerns were being extended by my understandings of the theories of the philosophy, psychology, sociology and history of education. The pleasure in extending these understandin- gs continues to this day. This pleasure was held together with the dismay of being subjected to a mistaken view of educational theory that sought to replace the explanatory principles I used to give life its meaning and purpose in my work in education, with the conceptual frameworks and methods of validation of the disciplines of edu- cation. In other words the explanations I gave for my educational influences in learning could not be subsumed under any disciplines of education taken individually or in any combination. Howe- ver, insights from the disciplines were helpful in the creation of my own living educational theory 1989, 2009. Hence my passion for the creativity of tea- chers in educational research. It is the exerci- se of their creativity by teacher researchers that will not permit this replacement. Living theory teacher researchers insist on including the expla- natory principles that they use to give their lives its meaning and purpose, in their explanations of educational influences in learning Riding, K. This is, of course, not to deny the significance of theories from the disci- plines of education. Living theory teacher rese- archers include insights from the theories of the Poticanje stvaralastva u odgoju i obrazovanju. To distin- guish the explanations of teacher researchers for their educational influences, from the explanati- ons derived from the propositional theories of the disciplines of education, I call the former, living educational theories. I believe that this new epistemology answers the call made by Schön 1995 for the development of a new epistemology. Units of Appraisal The units of appraisal are the explanations produced by teacher-researchers for their educa- tional influences in their own learning, in the le- arning of others and in the learning of the socio- cultural formations in which we live and work. Propositional theories are general explanations that are usually commu- nicated in the form of linguistic abstractions and statements. An example of this can be seen a key text from the 1960s and 1970s on Ethics and Education, by Richard Peters. Contradictions are the nucleus of di- alectics. Standards of judgment When we judge the validity of a claim to educational knowledge or a belief we hold about the world, we use standards of judgment. In the creation of a new epistemological for educational knowledge I want to suggest, following Laidlaw 1996 that we use living educational standards of judgment. Living educational standards of jud- gment are values laden. By this I mean that we cannot distinguish something as educational wi- thout approving it in the exercise of a value-jud- gment. The practical principles we use to explain our educational influence are also values-laden for the same reason. The distinction I make between an explanatory principle and a standard of judgment, from an epistemological perspective is that my explanatory principles are the principles I use in the creation of my living educational theory. As I reflect on this claim to knowledge, from an epistemological perspective I explicate the explanatory principles as the prin- ciples I use to evaluate the validity of my claim to knowledge. When I think of the values that help to con- stitute my practices as educational I am thinking of values as flowing with energy that is motivati- onal. I mean this in the sense that I explain my actions in terms of my values. If, for example, I am feeling the denial of values such as freedom, justice, love and compassion, I work towards the greater realizations of these values and explain my actions in terms of the expression of living more fully these embodied values in practice. The meanings of the embodied values are clarified in the course of their emergence in practice and in the form of their communication the meanings of the embodied valued as distinct from their expre- ssion in practice are transformed into the living standards of judgment of a claim to educational knowledge, in the living educational theory. Logics Following Marcuse 1964, p. Logic is focused on the way we make sense of somet- hing. It is the way we form meaning into compre- hensible expressions. The last 2, 500 years have seen a conflict between propositional and dialectical logicians. Dialecti- cal thinkers have claimed that contradictions are the nucleus of dialectics. Dialectical thinkers claim that propositional thinking masks the dia- lectical nature of reality Marcuse, 1964 The new epistemology for educational knowledge created from teacher research inclu- des a living logic that can draw insights from ide- as formed with both propositional and dialectical logic without being drawn into their rejections of the rationality of the other. My own thinking has often moved on thro- ugh my imagination as I encounter a tension, conflict or contradiction. My understanding of a living logic moved on from a tension in the work of Ilyenkov 1977 on dialectical logic. In the intro- duction to his book on dialectical logic Ilyenkov expressed his commitment to write logic. I think that the commitment to write logic, rather than to study his living logic in his practical life, ensured that he would be caught within the writing of pro- positional and dialectical statements in a way that left him with no way of answering his question, apart from trying to write an answer. I now want to break with the propositio- nal and dialectical thinking in my presentation and focus on visual representations of educati- onal practice and the explanations of educatio- nal influences in learning of teacher researchers from which a new epistemology for educational knowledge has been created with living explana- tory principles, standards of judgment and living logics. Here is a brief clip of a supervision session with Jacqu- eline Delong before the successful completion of her doctorate. The clip is taken at the end of a week of supervision and we are talking about an improvement in the Abstract to the thesis, when Poticanje stvaralastva u odgoju i obrazovanju. I am thinking of the meanings of the expression of flows of the embodied energy and values that constitute the energy-flowing and valued-laden practical principles that educators express in their educational practices with their students. I want to be clear here. I am claiming that visual narratives of the educational influen- ces in learning of educators can communicate the meanings of these energy-flowing and values- laden explanatory principles in explanations of educational influences in learning. The first is the most influential of my publi- cations on the generation of living educational theories in the Cambridge Journal. These researchers are exploring the implica- tions of asking, researching and answering their qu- estions concerning the movement from rhetoric to reality as they enquire into the role of living theory action research in transforming education. These insights, about the importance of expressing and re- searching embodied values that give meaning and purpose to life, have also been integrated into the living theories of educators associated with the Uni- versity of Limerick 2008 , such as those above, and those associated with the University of Bath. The significance of these living theories that have been generated by action researchers from an inclusional perspective is that they have established a new epistemology in the Academy in terms of li- ving units of appraisal, standards of judgment and logics. The importance of understanding a unit of appraisal is that this is whatever is being judged in terms of its validity. The standards of judgment are what we use to do the judging. The importance of logic is that it is a mode of thought that is appropri- ate for comprehending the real as rational. Poticanje stvaralastva u odgoju i obrazovanju. This shift arises from perceiving space and boundaries as continuous, connective, reflecti- ve and co-creative, rather than severing, in their vi- tal role of producing heterogeneous form and local identity within a featured rather than featureless, dynamic rather than static, Universe. Rather than thinking of standards of jud- gment in terms of propositional or dialectical statements the new epistemology is understood in terms of relationally dynamic standards of jud- gment that are continuous, connective, reflective and co-creative. Such standards of judgment can be under- stood in relation to answers to particular kinds of educational questions, such as those asked by Clai- re Formby, Marie Huxtable and Christine Jones. Claire Formby has asked, researched and an- swered: How am I integrating my educational theo- rizing firstly with the educational responsibility I express in my educational relationships with the children in my class, but also with the educational responsibility I feel towards those in the wider sc- hool community? What has emerged from asking, researching and answering such questions, especially the latter question, is the inclusional standard of judgment of a loving, receptively responsive educational relationship. Before considering the influence of the poli- tics of educational knowledge on the legitimation of the new epistemology, I want to draw attenti- on to the significance for the new epistemology of accounts produced by Marie Huxtable and Christine Jones, and by Branko Bognar and Ma- rica Zovko. Marie and Christine are two friends and colleagues who work respectively as a Senior Educational Psychologist and Inclusion Officer in Bath and North East Somerset — the equivalent of a North American School Board. Both are profe- ssional educators engaged in self-studies for their doctorate and masters degree respectively. These are projects in which students ask and answer questions of interest to them and whi- ch can be accredited in examinations that count in selection for University. The account includes video-clips of both Cartwright and her students in public presentations of their extended projects. Huxtable explains her educational influence and support with Cartwright in terms of the energy- flowing and values-laden standards of judgment that she uses to give meaning and purpose to her life and work in education. The living standards Poticanje stvaralastva u odgoju i obrazovanju. They also include insights from both propositional and dialectical thinkers in the ge- neration of the living theory. In making this contribution, I have used visual narratives. Inclusionality Rayner, 2004 may be described as a relationally dynamic and respon- sive awareness of others which flows with a desire to live values of care, compassion, love, justice and democracy. In undertaking my inquiry, I have adopted a living theory methodology Whitehead, 2008a in the sense that I am bringing my embodied knowled- ge into the public domain as an explanation of my educational influences in my own learning, in the learning of others and in the learning of social for- mations. Using video, I clarify the meanings of my inclusional values and how they are formed into li- ving standards of judgment, whereby I and others can judge the validity of my claim to knowledge. If you browse down the contents you will come to the heading Contents of CD Rom — Vi- deo-clips. As you watch this clip and hear what Jones is saying, I think you may em- pathise with the feeling of humiliation that Jones felt on being reprimanded by the teacher. I think you might also appreciate the nature of the ener- gy-flowing and values-laden response from Jones as she explains how this formed her desire to be a teacher. Branko Bognar and Marica Zovko 2008 are two colleagues who have worked together to support pupils as action researchers. I hope to show you their account in the Educatio- nal Journal of Living Theories as I stress the im- portance of sharing through the internet the in- fluences of teacher creativity in helping students to improve their learning. To conclude this presentation on an epi- stemological transformation in educational knowledge I want to focus on the politics of edu- cational knowledge because of the influence of power relations in the sociocultural formations of universities that are influencing the legitimation of the new epistemology. The Politics of Educational Knowledge The influence of the politics of educational knowledge in legitimating what counts as educa- tional knowledge in universities and other orga- nizations has a long history. Galileo was shown instruments of torture to make him recant so- mething that he knew to be true in relation to the Poticanje stvaralastva u odgoju i obrazovanju. This knowledge contradicted the view propagated by the Catholic Church that the sun moved round the earth as the centre of the universe. It took over 300 years for the Church to publicly acknowledge its mistake. In 1983 Paul Hirst acknowledged the above mistake in the disciplines approach to educatio- nal theory in thinking that the practical princi- ples used by educators to explain their educatio- nal practices would be replaced in any rationally developed theory by principles with more theore- tical justification. In 1980 and 1982 I experienced the rejecti- on of two of my doctorates from the University of Bath with the statement from the Universi- ty Registrar that the University Regulations did not permit me to question the competence of my examiners under any circumstances. This kind of regulation was common in UK Universities at this time. Again this change required external pressure from European legislation. As I have said above and I think it bears repe- ating, propositional thinkers can reject dialectical claims to knowledge as without the slightest foun- dation Popper, 1963, p. Dialectical thinkers claim that propositional theorists are masking the contradictory nature of reality. Hence it is to be expected that in- troducing a third logic of inclusionality, in a new epistemology of educational knowledge, will be met by a mixture of bemusement, curiosity, ho- stility and outright rejection by those in positions of power in the Academy to decide what counts as valid educational knowledge. I make this last point to emphasise that the generation and legitimation of living educational theories takes place in contexts that have been influenced by different historical traditions and sociocultural influences and that these contexts are in a continuous process of transformation. It may feel at a particular moment in time that a particular set of power relations will continue to exert their influence. Yet from a historical per- spective we can see that such power relations exist in a transition structure that is in a continuous process of transformation. What gives me hope today is the pooling of our life-circulating energy and values-laden living theories as we persevere in enhancing the flow of our energy, values and understandings that carry hope for the future of humanity and our own. Poticanje stvaralastva u odgoju i obrazovanju. Sažetak Uz korištenje video zapisa i vizualno narativnih argu- menata bit će prezentirani dokazi tvrdnje da je izraz kreativnosti u učiteljskom istraživanju njihovog konti- nuiranog profesionalnog razvoja generirano epistemi- ološkom transformacijom pedagoškog znanja. A response to Jack Whitehead. Research Intelligence, 104, pp. Educational Journal of Living Theori- es. Research Intelligence, 102, 24-25. Universi- ty of Bath. Paper presented at the Annual Conference of the American Edu- cational Research Association on the 16th April 2009. A response to Whitehead and a challenge to BERJ. Paper presented to ma- sters students at the University of Bath on the 24 March 2009. MA dissertation submitted for exami- nation February 2009. Thesis, University of Bath. Research Intelli- gence 104, 16-17. Lon- don; Allen and Unwin. From Dicho- tomy to Inclusionality: A Transformational Un- derstanding of Organism-Environment Relati- onships and the Evolution of Human Consciou- sness. Transfigural Mathematics 1 2 , 67-82. Creating the space for intergenerational student-led rese- arch. PhD Thesis, University of Bath. The story of living myself through others as a prac- titioner— researcher. PhD Thesis, University of Bath. Research Intelligence 103, 16-17. Research Intelligence 105, 28-29. Edu- cational Journal of Living Theories, 1 1 ; 103- 126. Action Research 7 1 ; 85-99. Poticanje stvaralastva u odgoju i obrazovanju. Učiteljski fakultet u Osijeku E-mail: ladislav. Sustavno se bavio razvojem interkulturalizma, mirovnim odgojem, metodikom odgoja, igrom u nastavi. Autor je sveučilišnih udžbenika Didaktike i Metodike odgoja te velikog broja znanstvenih, pre- glednih i stručnih radova iz područja pedagogije. PRIČA I LUtKA U SVEUČILIŠNOJ NAStAVI Sažetak Priča i lutka u nastavi — da svakako, ali u razrednoj nastavi i to u prvom razredu, ali u srednjoj školi ili čak na fakultetu — pa dajte molim vas, nećemo praviti vrtić. To su još česti komentari kad spomenete ovu temu ljudima koji su navikli na tradicionalnu na- stavu za koju se misli da mora biti dosadna. No danas kad mnogo više znamo o tome kako ljudi uspješnije uče i da je tradicionalna predavačka nastava najneuspješnija na- stava i odnos prema ovoj, još donedavno besmislenoj temi, se promijenio. I priča i lutka se obraćaju našoj emocionalnoj sferi koja u interakciji s našim racijom otvara nove mogućnosti učenja. Zato danas više nije pitanje treba li ili ne koristiti ove blagodati za suvremenu nastavu, nego je pitanje kako to činiti, a da bude prihvaćeno od studenata, ali i da bude zaista u funkciji ostvarivanja zadataka te nastave. Time se i bavi ovaj tekst. Ključne riječi: priča, lutka, sveučilišna nastava, kreativnost. Svi su rekli, to na našoj školi nije moguće. Tada je došla jedna koja to nije znala i to je učinila. Meyer Poticanje stvaralastva u odgoju i obrazovanju. Uvod Već je uobičajeno da se lutka i priča koriste u nastavi u osnovnoj školi, ali kad je riječ o srednjoj školi, a posebno fakultetu, onda je to u nas pri- lično provokativna ideja, koja ima mnogo opo- nenata. A mi ovdje govorimo o nastavi općenito, ali s naglaskom na nastavu na fakultetu. Pri tome svakako posebno značenje dajemo nastavi za bu- duće učitelje i učiteljice kako u razrednoj tako i predmetnoj nastavi, ali i za sve ostale. Pri tome ne mislimo na nastavu tzv. I priča i lutka u ovoj nastavi moraju biti u funkciji ostvarivanja odgojno — obrazovnih zadataka te nastave, što baš nije uvijek jednostavno postići, jer se radi o tzv. I priča i lutka same po sebi plijene pažnju, potiču maštu i stvaralaštvo, ali na- stavničko umijeće je u tome da te efekte iskoriste za uspješnost vlastite nastave. Iako ova teorija nije u potpunosti potvrđena neuroznanstvenim istraživanjima, ona je ipak utjecala na mnoge pro- mjene u nastavi. Rezultat je: korištenje glazbe pri rješavanju nekih intelektualnih zadataka, pisanje matematičkih zadataka u bojama, višebojne ilu- stracije u udžbenicima, ali i pričanje priča i kori- štenje lutke u nastavi. Pri tome emocije treba koristiti kao dio učenja, a ne dodatak učenju. Pri tome navodi korištenje glazbe, igre, drame, pričanje priča, ali i niz drugih aktivnosti koje snažno pobuđuju emocije. Ne postoji od- vojenost uma i emocija; emocije, misli i učenje su povezani. Mnogo toga što je čovjek postigao prvo je postojalo samo u pričama: u pričama je čovjek mogao letjeti, putovati na druge planete, proizvoditi svjetlost ili čudotvorne napitke koji liječe smrtonosne bolesti. Zato Herbert Marcuse 1973. Priče Priče su vrlo moćne i nisu uvijek bezazlene. Godinama i stoljećima pričali smo priče o zlom vuku koji ugrožava ljude pa je vuk gotovo potpu- no istrijebljen. Europljani su odrastali na pričama o ženama vješticama koje na kraju izgore u pla- menu i žene su sve od 13. Bojni otrov i Debela Berta možda su smrtonosni plodovi znanosti, ali poriv da ih se upotrijebi potekao je iz naših priča. Pa zar ne bismo trebali bolje razumjeti njihovu moć, vidjeti kako se priče i povijesni prikazi poklapaju i što je to u njima a što potiče ljude ili da žive zajedno ili da jedni druge sakate i ubijaju? Poticanje stvaralastva u odgoju i obrazovanju. Postoje mnoge takve priče samo ih treba pronaći. Ali priče možemo i sami stvarati. To mogu biti naši osobni doživljaji. Studenti me često traže da im pričam o svojim učiteljskim danima, o dogo- dovštinama s mojim učenicima, o mojim luta- njima i zabludama, ali i uspješnim traganjima, o mojim strahovima kao mladog učitelja i kako sam ih se oslobađao. Oni sebe valjda vide u tim situacijama i razmišljaju kako bi oni postupili i ja- čaju spremnost da se uhvate u koštac s izazovima koji ih čekaju. To mogu biti odlomci iz knjiga koji govore o nekom problemu odrastanja, ali i opisi pojedinih školskih situacija. Godinama skupljam takve priče i one predstavljaju pravu riznicu peda- goških doživljaja. Prema njemu su priče stvorile svijet i one predstavljaju vezu među ljudima svih vremena. Mi pred sobom vidimo ono što se priča… Kroz priče mi učimo da gledamo zatvorenih očiju. Ali događa se i nešto drugo: mi postajemo suputni- ci i sustvaraoci. Priče se razvijaju u nama, obliku- ju se prema našem unutarnjem prostoru. A svijest ih prima, povećava ih ili smanjuje, boja, sakriva u sebi ili zaboravlja. Što je pričanje priča? Prema autorima Walla- ce, A. Ovi autori se bave upravo pričanjem priča u sveučilišnoj nastavi kao i Abrahamson 1998. Za to je potreban uzbudljiv i atraktivan sadržaj koji ima značenja za slušatelje. Pri korištenju pričanja priča kao eduka- cijskog sredstva studenti i profesori su podjednako inspirirani i zadovoljni mnoštvom različitih nači- na. Važno je prisjetiti se da su studenti multifor- mna bića i upravo zato inspiracija, ohrabrivanje, zadovoljstvo i fasciniranost moraju biti integrirani s informacijom u provođenju edukacije koja ima značenje za učenike i imat će stvarni i trajni efekt na njihov osobni život ali i društvo s kojim su u interakciji. Ono čega se obično neka osoba sjeća je informacija koja ima emocionalni utjecaj. Slušanje priča je stvaralački čin skoro kao i pričanje. Mi svaku priču doživljavamo na svoj način jer mi u svojoj mašti stvaramo likove, sce- nu u kojoj se priča događa, mi ugrađujemo neke svoje vrijednosti, želje i maštanja. Prava priča, kao i svaka prava umjetnost, upravo je takva da omogućuje to stvaralačko sudjelovanje slušatelja. U našoj imaginaciji redale su se slike likova, krajolika, odnosa, budile su se emo- cije straha, neizvjesnosti, ali i radosti i ushićenja. Zatim su nas zamolili da naslikamo jednu od sli- ka koju smo vidjeli. Kad smo stavili slike u krug i svatko ponešto rekao o svojoj slici vidjelo se da je nas trideset jednu te istu priču doživjelo na tride- set različitih načina. Poticanje stvaralastva u odgoju i obrazovanju. Ja ovu priču koristim na počet- ku nastave didaktike, koja se bitno razlikuje od klasične i uobičajene nastave na Sveučilištu. Novi pristup personaliziran je u profesoru Kreatilovu, a stari u profesoru Pedanteru. Priča se pokazala korisnom i na tečajevima pedagoško-psihološkog obrazovanja kad se odrasli ljudi različitih zanima- nja nađu ponovno na fakultetu kako bi se osposo- bili za rad u srednjim strukovnim školama. Oni u toj priči nalaze sebe i svoje strahove, procese međusobnog upoznavanja, postepenog građenja međusobnog povjerenja, ali i upoznavanje s razli- čitim pristupima u nastavi pojedinih sveučilišnih profesora. Kad koristimo priču u nastavi prvo treba na određeni način omogućiti doživljaj priče. Priča se može ispričati, pročitati, mogu je studenti i sami pročitati. Potom slijede aktivnosti na tekstu. Moje je mišlje- nje da treba izbjegavati analize jer one često uni- šte autentičan doživljaj. Svakako treba omogućiti izražavanje doživljaja, a to opet treba činiti na način kako ljudi izražava- ju svoje emocije — to može biti pokret, glazba, slika, gluma, ples. Uz ovu priču je moguće i izražavanje sta- vova studenata pa se tako može organizirati rasprava, napraviti plakat ili orga- nizirati debatu o pitanju: U čemu je u pravu Kreatilov, a u čemu Pedanter? Može se i odglumiti razgovor između Kreatilova i Pedantera. Taj razgovor Kreatilova i Pe- dantera moguć je i kasnije o drugim didaktičkim tema- ma. Ovo se pokazalo poseb- no korisnim jer dio stude- nata u početku s nevjericom gleda na pristup nastavi na koji nisu navikli, a neki čak pružaju i otpor pa su ovakve rasprave višestruko korisne. Ovdje navodimo primjer dijaloga između Pedantera i Kreatilova o kurikulumu. Ovaj di- jalog koristim u nastavi kad treba objasniti tzv. Tu piše što učenici trebaju znati, kako se trebaju vladati, nastavnici nemaju što izmišljati jer im sve tu piše. Kreatilov: Nastavnik nije poštar s velikom kožnom torbom koji dostavlja kurikulum uče- nicima. Svaka tema, svaki razred je druga priča. To je novela koja tek čeka da bude napisana, dra- ma koja čeka da bude odigrana. Nastavnici nisu roboti koji će poslušno realizirati vaše zamisli. I kad stvari naravno ne idu kako ste vi to zamislili onda opet kritizirate nastavnike da su nestručni i neosposobljeni za realizaciju vaših mudrih ideja. Vi zaboravljate da su ljudi kreativna bića i oni ne mogu biti poslušni realizatori tuđih ideja. Pedanter: Moj kolega, dobar kurikulum je 90% dobre nastave. Tu su jasno definirane zadaće koje su date tako da se mogu na kraju egzaktno provjeriti. Sadržaji su također jasno navedeni, a dana je kompletna metodička i medijska oprema. Na kraju smo još nastavnicima osigurali i testira- nje kako bi i sami mogli vidjeti u čemu su uspjeli, a u čemu ne. Mi smo učiteljima sve osigurali i ako se toga drže ne mogu pogriješiti. Kreatilov Poticanje stvaralastva u odgoju i obrazovanju. Sva djeca su poslije toga danima bila jako uzbuđena i nije bilo teori- je da se bavimo programom u kojem o tome nije bilo ni riječi. Mi smo danima o tome razgovarali, slikali, istraživali, radili male projekte, a pokrenu- li smo inicijativu da se u selu više poradi na zaštiti od požara jer se pokazalo da je vatrogasno vozilo bilo u kvaru pa su morali gasiti ručno. Pedanter: Moj kolega to su propale ideje tzv. Mi danas ozbiljnu nastavu ne možemo zasnivati na spontanim učeničkim interesima jer takva znanja nisu dio sustavnog znanja i potpuno su neupo- trebljiva. Uostalom, svijet je nemilosrdno mjesto koje traži velik broj znanja i kako reče naš pozna- ti pedagog, svijetu se hoće junaka, a ne maminih maza i lutaka. Kreatilov: Znate kolega, ja jesam za kuriku- lum, ali otvoreni kurikulum. To znači da to što piše u tom vašem kurikulumu nastavnici trebaju uzeti kao orijentaciju, ali oni vode računa o uče- nicima i njihovim interesima i potrebama, o sre- dini u kojoj žive i pravi kurikulum koji se stvarno događa u nastavi oni kreiraju, ali to nisu nekakvi papiri nego je to stvarni život. To su izmislili oni koji ne znaju što je kurikulum. Postoji samo nacionalni kurikulum obavezan za sve i toga se svi moraju pridržavati. Kud bi mi došli kad bi u školi radio tko što hoće i kako hoće. Lutke Ove rasprave između Kreatilova i Pedantera mogu se realizirati uz korištenje lutaka koje pred- stavljaju ova dva lika iz priče. Tako dolazimo i do korištenja lutke u sveučilišnoj nastavi. Prvu ideju o tome dobio sam također u spomenutoj knjizi Lynn Dhoritya 1992. Ali kad sam vidio kako to uspješno i spretno radi…Evelina Ga- teva odlučio sam pokušati i donijeti lutku u razred. Još i danas sam sretan što sam smogao hrabrosti i usudio se ući u to nepoznato područje. Studenti su veseli da u nastavi imaju dodatnu zabavu. Njegove privlač- ne i humoristične anegdote i traženje savjeta i mi- šljenja vrlo brzo stvaraju podlogu za uspostavlja- nje osobnih veza sa skoro svima u razredu… Broj različitih načina interakcije s lutkom ograničen je našom maštom… Lutke potiču imaginarni svijet u studenata i profesora i ako tu dimenziju u nastavi namjerno razvijamo može postati vrlo dragocjen izvor stimulacije za učenje. Moje višegodišnje iskustvo s lutkama u na- stavi sa studentima je vrlo pozitivno, ali mislim da s lutkama kao i sa svim drugim ne treba pre- tjerivati i treba naći pogodan trenutak za njihovo uvođenje. Uvođenje lutke odmah na početku, dok studenti još nisu navikli na kreativni pristup u nastavi, može biti razlog da zauzmu negativan stav pre- ma ovakvom pristupu. Prva lutka koju uvodim u nasta- vu nisu Kreatilov i Pedan- ter iako priču koristimo na uvodnim satima. Studentima kažem da je on čarobnjak po tome što stva- ra sjaj u očima, osmjeh na usnama i radost u srcima. Obično ga animiram tako Slika 3. Čarobnjak Janko Poticanje stvaralastva u odgoju i obrazovanju. Može se Jan- ko dati studentima da kažu što bi Janka zanimalo o današnjoj temi. Janka koristimo i na kraju za evaluaciju bilo tako da njega studenti pitaju kako je bio zadovoljan i što mu se svidjelo, ili on razgo- vara sa studentima, a moguće je da samo student koji dobije lutku kaže Jankov komentar o današ- njoj nastavi. Ako je u učionici žamor i ako je po- pustila pažnja kad se podigne lutka nastaje tajac i svi gledaju u lutku. Ozbiljna lica naviknuta na dosadu u nastavi odjednom se ozare i počinje jedna nova situacija uspješnog učenja. Lutka je idealno sredstvo za to. Studenti često u svojim komentarima navode da je Čarobnjak Janko kod njih stvorio sjaj u očima, osmjehe na usnama i radost u srcima. Često studenti koji se rijetko javljaju u javnim istupima uz lutku progovore na svoj origi- nalan način. U eksperimentalnoj grupi su koristili lutku u nastavi, a u kontrolnoj nisu. Dobili su značajne razlike u odnosu na kontrolnu grupu u pogledu pažnje i angažiranosti djece u nastavi. Ustanovili smo da smo s lutkama u ruci bili zanimljiviji i zabavniji učitelji i obrnuto, da su naši učenici bili zadovoljni što dijele s nama tu mogućnost učenja. To je bila zajednička korist. Kad je riječ o sveučilišnoj nastavi lutka se može koristiti na više načina. Prihvaćajući po- djelu koju iznose upravo citirani autori možemo govoriti koje su mogućnosti kad je lutka u ruka- ma nastavnika, a koje kad je u rukama studenata. Nastavnik može lutku koristiti na početku nastave tako da privuče pažnju studenata, da ih zainteresira za temu, lutka može ispričati neki svoj problem koji je vezan uz temu o kojoj će biti govora, ali lutka može samo reći da ju zanima što će oni to danas zanimljivo raditi. Lutka se može samo pojaviti i da pobudi interes za ono što sli- jedi. Može se dati studentima da animira- jući lutku postave pitanja ili daju kraći komen- tar onoga o čemu se govori na nastavi. Može se izvesti kraći dijalog između dvije lutke Pedanter i Kreatilov npr. Poticanje stvaralastva u odgoju i obrazovanju. Da bi to bilo moguće potrebno je prethodno stvoriti ozračje u kojem će studenti krenuti u kreativnu igru, a kad se to dogodi mogućnosti su neograničene. Stu- denti ne samo da mogu glumiti određene mono- loge ili dijaloge, igrati neke kraće zgode i nezgode nego mogu sami i izrađivati lutke u čemu znaju pokazati posebnu kreativnost. Moje iskustvo je da ne treba biti previše lutaka na nastavi. Ja obično u nastavi nekog predmeta koristim jednu lutku ili par lutaka i to nekoliko puta. Na taj način lutka svojim dolaskom predstavlja osvježenje. Kazalište sjena, kao varijanta kazališta lutaka, pokazalo se kao vrlo jednostavna tehnika, ali vrlo poticajna za studentsku kreativnost. I sam sam bio iznenađen kako je ova tehnika omogućila kre- aciju likova i priča na temu sukoba kod studentica predškolskog odgoja, ali i zanimljivih dijaloga o medijima u nastavi studenata učiteljskog studija. Sve ono što se o medijima moglo reći na neki ste- reotipan, a time i dosadan način, studenti su izni- jeli na originalan i duhovit način koji je plijenio pozornost svih prisutnih. U etapi evaluacije lutka se pokazala također kao efikasno sredstvo. Mi to radimo tako da sva- ka grupa smisli način kako će uz korištenje lutke izvršiti evaluaciju današnje nastave. Zaključak Danas znamo da su i priča i lutka važne u na- stavi koja želi biti efikasna, koja je okrenuta cje- lovitim osobama i koja ne želi biti dosadna. Pre- drasude kako je to za malu djecu, a ozbiljnim lju- dima treba držati dosadna predavanja, danas su u redovima ljudi koji se teorijski bave nastavom uglavnom prevladane. No time ne treba reći da ne postoji niz otvorenih pitanja. Osnovno pitanje je kako da i priča i lutka stvarno budu u funkciji nastave na kojoj se koriste. Drugo je pitanje kako ih uvesti u nastavu ako to nije uobičajena praksa i kako će to prihvatiti studenti. I za jedno i za drugo ne postoje recepti. Radi se o osobnoj umješnosti i kreativnosti nastavnika koji mora ima senzibilitet za sve okolnosti i biti u stanju stvoriti klimu u ko- joj će to biti i moguće i efikasno. I za ovaj nastavni postupak kao i za svaki drugi vrijedi pravilo da ne odgaja postupak nego osoba. Kod jednog na- stavnika će i lutka i priča biti vrlo uspješni, a kod drugih ista priča i ista lutka neće. I putem priče i putem lutke poruku šalje nastavnik koji ih koristi pa čak i onda kad priče stvaraju studenti ili kad lutku animiraju studenti. Radi se o umjetnosti vo- đenja nastave, a ona je u rukama nastavnika. Kazalište sjena — Razgovor ploče i kazetofona o medijima u nastavi Poticanje stvaralastva u odgoju i obrazovanju. Such comments are still frequently made by those who are used to the traditional way of teac- hing and learning, which supposedly must be boring. Nowadays, when our knowledge about more succe- ssful ways of learning is expended and the traditional lecture-based teaching is considered to be the least successful method, the perception of this issue has changed. Both storytelling and puppetry relate to our emotional side which interacts with reason and opens new possi- bilities for learning. Therefore, the question is no longer whether or not to use these benefits in education, but how to do that in order to make them accepted by student teachers and purposeful in class. This is what the article explores. Keywords: storytelling, puppetry, higher education, creativity Literatura: Abrahamson, G. Vesna Buljubašić-Kuzmanović Filozofski fakultet u Osijeku E-mail:vbuljubasic ffos. Diplomirala je na Filozof- skom fakultetu u Zagrebu i stekla zvanje profesora pedagogije. Na istom fakultetu magistrirala je 2002. Karlo Kobaš, student Filozofski fakultet Osijek E-mail: kkobas ffos. Po završetku osnovne i srednje škole u akademskoj 2005. Problemi istraživanja usmjereni su na propitivanje tradicionalnog i suvremenog pogleda na kreativnost, samopercepciju sebe kao kreativne osobe te samu nastavu, njezine ciljeve i ishode, odnosno učinke i pokazatelje kreativnosti. Procjene učitelja i studenata kao najveći deficit suvremene nastave ističu nedostatak kre- ativnosti, odnosno odrednice kreativnosti su najmanje prepoznatljive u odgojno-obra- zovnom procesu i evaluiraju se na tradicionalan, a samim tim i izazovan način. Izazov ovdje predstavlja procjenu da neki događaj, iako se percipira kao nepoželjan, može rezul- tirati pozitivnim posljedicama, što smo nalazima o pokazateljima kreativnosti i potvrdili. Naime, studenti i učitelji pozitivno procjenjuju vlastite pokazatelje kreativnosti s tim da učitelji, u odnosu na studente, značajno veću pozornost daju unutarnjem osjećaju za- nesenosti, a studenti fleksibilnosti mišljenja i djelovanja. Isto tako, prikazane usporedbe rezultata potiču na razmišljanje o tome utječe li radno iskustvo na razvoj kreativnosti i kre- ativno buđenje škole, odnosno alternativno i divergentno razmišljanje. Ključne riječi: učitelji, studenti, učenici, nastava, kreativnost, odrednice i pokazatelji kreativnosti. Poticanje stvaralastva u odgoju i obrazovanju. Uvod Danas se često na svim područjima čovjekova života raspravlja o pojmu kreativnosti, odnosno o tome koliko je kreativnost bitna za unaprjeđenje života. Bitan dio čovjekova života zauzima ško- lovanje, a današnja moderna vremena teže tome da se školovanje odvija na način koji će biti što zanimljiviji i pristupačniji učenicima. Upravo se tu aktivira kreativnost kao jedan od ključnih ele- menata. Nastavni proces uz obrazovnu funkciju podrazumijeva isto tako i jednako bitnu odgojnu funkciju i to svakako treba imati na umu kada je riječ o kreativnosti. Ukoliko želimo razvijati kva- litetnu nastavu, potrebno je inzistirati na stalnom i dinamičnom kreativnom radu, a to onda uklju- čuje aktivnost i učitelja i učenika. Naime, učitelj je taj koji mora stalno raditi na svojoj kreativnosti kako bi mogao utjecati na razvijanje kreativnih sposobnosti svojih učenika. Upravo se na taj na- čin, dakle, kroz kreativnu suradnju učitelja i uče- nika, dolazi do najboljih rezultata. Od učenika se više ne očekuje samo pamćenje i reprodukcija zapamćenoga, nego se očekuje da na temelju ra- zličitih podataka sami uočavaju uzročno — poslje- dične veze, da sami zaključuju, da sami stvaraju te da kroz sve to oblikuju i učvršćuju svoje stavove, tj. Iz ovoga uočavamo da su učenici ti koji su u središtu odgojno-obra- zovnog procesa, a učitelj se pojavljuje kao osoba koja nadgleda njihov razvoj te ih svojim savje- tima usmjerava. Kreativnost, kao i svaka druga znanost, ima svoju teoriju i praktičnu primjenu. Pritom je bitno naglasiti da ako je bolja teorija stvaralaštva, bit će bolja i praksa stvaranja. Teorija i praksa idu usporedno. Teorija proizlazi iz prakse i njoj se vraća da je još više unaprijedi Stevano- vić, 1999, 5. Ova tvrdnja nas i upozorava na to da moramo stalno propitivati na kojoj je razini kre- ativnost u nastavi, je li kreativnost u skladu s vre- menom u kojem živimo. Kreativnost je nešto živo i stalno treba raditi na tome kako bismo je doveli na višu razinu. Samo na taj način mogu se postići zadovoljavajući rezultati u nastavi. To, naravno, od učitelja zahtijeva određeni napor, ali ostvareni rezultati dokaz su da je taj napor imao smisla. Kreativnost stvaralaštvo pojam je koji se u literaturi koristi i istražuje na različite načine. Kao aktivnost koja pridonosi razvoju novih, ori- ginalnih ideja, kreativnost se sve više propituje u školskom kontekstu. Kreativno buđenje suvreme- ne škole sagledava se kroz afirmaciju stvaralaštva koje olakšava put osobe prema postavljenim indi- vidualnim i društvenim ciljevima te samoostva- renju. Kreativnost, koja zahtijeva tzv. Na- žalost, odgojno-obrazovni sustav veću pozornost posvećuje razvijanju i ispitivanju konvergentnog mišljenja, čime ograničavaju i guše kreativnost. Međutim, svijet u kojem danas živimo produkt je kreativnih ideja iz prošlosti, a svijet u kojem ćemo sutra živjeti zavisi od današnjih kreativnih doprinosa Muk, 2008. Stoga se poticanje krea- tivnosti u odgojno-obrazovnom procesu pokazu- je važnom sastavnicom suvremene škole Huzjak, 2006; Bognar, Bognar, 2007. Kako bi posljednja etapa, ve- zana za sintezu prethodnih i stvaralaštvo došla do većeg izražaja, potrebno je planirati, kombinira- ti, izvoditi i vrjednovati različite oblike nastave. Nastoji se pratiti koje su to aktivnosti Poticanje stvaralastva u odgoju i obrazovanju. Odrednice kreativnosti Kreativno mišljenje i stvaralaštvo više se njeguje u onim društvima koja imaju velik broj otkrića, izuma, inovacija te umjetničkih i drugih dostignuća. Kreativnost nije slučajni dar darovan sretnim pojedincima tradicionalno shvaćanje kreativnosti , već je to vještina koja se vježba i ra- zvija kao svaka druga. Einstein je rekao: Ja nisam pametniji od drugih, ja samo više razmišljam! Kao i vožnja biciklom, sviranje, pisanje i dr. Dodatna izobrazba i usavršavanje utječe na kreativnost učitelja pru- žajući im praktična rješenja razvijanja kreativ- nog rada kroz razne oblike nastave Somolanji, Bognar, 2008. Naime, činitelji i osobine unutar procesa kreativnosti tvore složan sustav među- sobno zavisnih elemenata, procese koji posreduju između okolinskih zahtjeva, ograničenja i resur- sa, s jedne strane, i hijerarhije ciljeva i osobnih vjerovanja pojedinca, s druge strane Lazarus 1993. Procjene su, prema Lazarusu, dio života jer kroz njih pojedinac svakodnevno evaluira značaj različitih događaja u odnosu na osobnu dobrobit. Izazov je procjena da neki događaj, iako se per- cipira kao stresan, može rezultirati pozitivnim posljedicama, odnosno potencijalom za dobitak i razvoj. Kao glavni uvjet za procjenu nekog do- gađaja kao izazova navodi se samopouzdanje u vlastite mogućnosti, dok Lengua i Long 2002 navode visok stupanj pozitivne emocionalnost i vjere u uspjeh, što pomaže da se događaj proci- jeni manje negativnim, više izazovnim. Može se kazati kako je to zapravo trajni i neprekidni rad u traženju neizbježnih izazova poboljšanja kvalitete odgoja i obrazovanja Stoll i Fink, 2000. Činitelji i osobine unutar kreativnog procesa tvore složan sustav međusobno povezanih eleme- nata, procese koji posreduju između okolinskih zahtjeva, ograničenja i resursa s jedne strane, i hijerarhije ciljeva i osobnih vjerovanja pojedinca s druge strane Lazarus 1993. Važno je razumjeti da je, kao i za prethodno navedene vještine, po- trebno uložiti vrijeme, ustrajnost i interes. Obra- tite li pozornost, primijetit ćete da vaš tijek mi- sli slijedi određene automatizme, upada u slične obrasce ovisno o temi o kojoj razmišljate. To su također navike, neurološki osnaženi načini funk- cioniranja omogućeni čestim ponavljanjem. Kako bi razvili kreativnost, moramo uložiti svjestan trud da naviknemo svoj mozak na nešto teži i slo- ženiji način funkcioniranja — razmišljanje izvan okvira, izvan automatizama, stvaranjem novih i nepoznatih misli, često kroz povezivanje dotad nepovezanih ideja i informacija Muk, 2008. Budući da su nositelji kreativnih ideja često pojedinci, pitamo se koje to osobine čine pojedin- ca kreativnim. Kreativne ideje su neortodoksne, nepodložne autoritetu, originalne, pa se smatra da pojedinci koji ih iznose posjeduju iste te oso- bine i teško ih je procjenjivati. Drugim riječima, kreativna osobnost je veoma kompleksna i zato ju je teško raščlaniti. Poticanje stvaralastva u odgoju i obrazovanju. Koliko su navedeni pokaza- telji kreativnosti prisutni kod ispitanih učitelja i studenata prikazano je u interpretaciji rezultata i samoj raspravi. Cilj i problemi istraživanja Cilj je ovog istraživanja ispitati odnos učitelja razredne nastave i studenata Učiteljskog fakulteta prema kreativnosti i nekim pokazateljima vlasti- tog kreativnog mišljenja i djelovanja. Problemi istraživanja usmjereni su na propitivanje tradi- cionalnog mističnog i suvremenog pogleda na kreativnost, samopercepciju sebe kao kreativne osobe te samu nastavu, njezine ciljeve i ishode, odnosno učinke i pokazatelje kreativnosti Procjene, koje su i inače sastavni dio živo- ta jer kroz njih pojedinac svakodnevno evaluira značaj različitih događaja u odnosu na osobnu dobrobit, pokazat će kako se kreativnost u ispita- nim situacijama evaluira pretežito tradicionalno, ali istovremeno i izazovno. Tradicionalna evalua- cija kreativnosti podrazumijeva mističan pogled na kreativnost, kao da je kreativnost nešto una- prijed određeno i rijetko prisutno, više statično pogledaj parne tvrdnje u Tablici 1. Izazov ov- dje predstavlja procjenu da neki događaj, iako se percipira kao nepoželjan, može rezultirati pozi- tivnim posljedicama. U tom se kontekstu krea- tivnost sagledava kao potrebu i mogućnost, kao cilj odgoja i obrazovanja te potencijal za dobitak i razvoj, što smo priloženim nalazima potkrijepili i rasvijetlili. Ispitanici Uzorak ispitanika je obuhvatio 88 studenata Učiteljskog fakulteta u Osijeku i 69 diplomira- nih učitelja razredne nastave koji su zaposleni u osnovnim školama Osječko-baranjske župani- je anketa provedena na županijskom stručnom skupu, krajem travnja 2009. Kako se i kod učite- lja i kod studenata pretežito radi o ženskim ispita- nicima, moguće razlike unutar spola zanemarene su i nisu ispitivane. Instrumenti Za prikupljanje podataka koristio se isti an- ketni upitnik za studente i učitelje, a sastojao se od pet dijelova. Prvi dio upitnika odnosio se na 14 tvrdnji vezanih za tradicionalnu i suvremenu evaluaciju kreativnosti, a drugi na 8 odrednica kreativnosti. Ljestvica je bodovana tako da manji rezultat znači i veću tendenciju odgova- ranja na poželjan način. Treći dio upitnika odno- sio se na percepciju vlastite kreativnosti da, ne, nisam siguran , a četvrti i peti na samu nastavu, odnosno Bloomova taksonomija ciljeva učenja znanje, razumijevanje, primjena, analiza, sinte- za i evaluacija i smišljanje kreativnih zadatka, po mogućnosti šaljivih i zabavnih kako bi ispitiva- njem obuhvatili humor kao značajnu dimenziju kreativnosti. Postupak Istraživanje je provedeno tijekom ožujka i travnja 2009. Student, suator i glavni nositelj idejnog projekta i istraživačkih radnji, u teorijskom je dijelu dao uvodna polazišta, a u praktičnom dijelu rada gotovo cijeli doprinos. Sa- mostalno je obradio tražene podatke o odredni- cama kreativnosti učitelja i studenata te ih, prema uputama i pomoći mentora, razvojno interpreti- Poticanje stvaralastva u odgoju i obrazovanju. Sudionici istraživanja rado su sudjelovali u ponuđenim aktivnostima te dali svoj doprinos kreativnim učincima smišljanje zadatka koji su interpretirani na kvalitativnoj razini. Rezultati i rasprava Prevladavaju li tradicionalne mistične ili suvremene teorije kreativnosti Sternberg i Lu- bart, 1996 kod ispitanih studenata i učitelja te koliko se oni razlikuju u pojedinim odrednicama, prikazano je u tablici 1. Kao što se vidi iz tablice 1, od sedam tradici- onalnih neparnih i sedam suvremenih parnih teorija kreativnosti, ispitanici se u njihovim pro- cjenama statistički značajno razlikuju na njih pet. Na tvrdnjama 2, 4 i 8 poželjnije procjene imaju učitelji, a na tvrdnjama 9 i 11 studenti, dok na preostalih 9 tvrdnji razlike u procjenama nisu statistički značajne, što govori da se kreativnost u ispitanim situacijama evaluira pretežito tradicio- nalno. Za suvremenu pedagogiju to istovremeno znači i izazovno, ili kao poziv upomoć, odnosno SOS signal. TVRDNJA N AS SD t p 1 Kreativni su samo nadareni i posebni pojedinci 88 69 3. TVRDNJA N AS SD t p 1 Fleksibilnost mišljenja i ponašanja 88 69 1. Sučeljavanje tradicional- nog i suvremenog u kreativnosti dominira, kako u školi tako u svakodnevnici. U tom sučeljavanju izazovi su razvojna nagnuća opisani kao odredni- ce kreativnosti i procijenjeni prema tvrdnjama u tablici 2. Koliko su navedeni pokazatelji kreativnosti prisutni kod ispitanih učitelja i studenata prikazano je u tablici 2. Studenti i učitelji uglavnom podjednako pro- cjenjuju svih osam navedenih pokazatelja vlastite kreativnosti, s tim da učitelji, u odnosu na stu- dente, značajno veću pozornost daju unutarnjem osjećaju zanesenosti, a studenti fleksibilnosti mi- šljenja i djelovanja. Percepcija vlastite kreativnosti Kao što se vidi iz tablice 3, gotovo dvije tre- ćine ispitanih studenata ima pozitivnu percepciju svoje kreativnosti, odnosno 67% njih procjenjuje da su kreativni. Preostala trećina ispitanih stude- nata 33% negativno percipira svoju kreativnost, odnosno misli da nisu ili ne znaju jesu li kreativ- ni. S druge strane, rezultati učitelja kreću se u slič- nom smjeru. Čak 83% ispitanika procjenjuje sebe kao kreativne osobe, a njih 17% ne smatra sebe Tablica 3: Studentske i učiteljske prosudbe pitanja — jeste li vi kreativni PROSUDBE STUDENATA PROSUDBE UČITELJA N Da Ne Ne znam Poz. N Da Ne Ne znam Poz. Uspored- ba ovih dvaju rezultata može nas potaknuti na razmišljanje i o tome utječe li radno iskustvo na razvoj kreativnosti jer, kao što je vidljivo, učitelji odnosno oni koji za razliku od studenata imaju radno iskustvo, sami sebe percipiraju kao kreativ- ne osobe u većem postotku 83%: 67%. Naravno, možemo reći da radno iskustvo utječe na razvoj nečije kreativnosti, ali i neovisno o radnom isku- stvu osoba može utjecati na progresivan razvoj vlastite kreativnosti, jer je kreativnost nešto što treba razvijati kroz cijeli život. Operacionalizacija ciljeva obavljena je pomoću aktivnih glagola koji omogućavaju: de- finiranje, imenovanje, opisivanje, objašnjavanje, raspravljanje, uspoređivanje, izlučivanje, rangira- nje, kreiranje i sl. Zadatak studenata i učitelja bio je dati procjenu onih aktivnosti koje nisu dovoljno zastupljene u nastavi, a rezultati su prikazani u tablici 4. Prouči- mo li rezultate učitelja, dolazimo do preklapanja. Upravo ta preklapanja u rezultatima tih dvi- ju skupina naglašavaju da je riječ o nečemu što je kao takvo prisutno u praksi. S obzirom na neza- stupljenost u nastavi, učitelji su istaknuli sljedeće glagole: reorganizirati 32% , postavljati hipotezu 31% , suprotstavljati 32% , klasificirati 23%. Sagledamo li ukupne rezultate učitelja, uočavamo da su glagoli iz skupine koja je označena stva- ralaštvom kreativnošću najmanje zastupljeni, a posebno možemo istaknuti glagole kao što su reorganizirati, postaviti hipotezu i kombinirati. Dakle, obje su se skupine izjasnile da je kreativ- nost sastavnica koja je najmanje zastupljena u Tablica 4: Bloomova taksonomija — broj izlučenih frekvencija f , nedovoljno zastupljenih aktivnosti u odgojno-obrazovnom procesu i sveučilišnoj nastavi ZNANJE RAZUMIJEVANJE PRIMJENA ANALIZA VREDNOVANJE SINTEZA Prisjetiti se Shvatiti Primijeniti Raščlaniti Prosuđivati Stvarati zapamtiti, prepoznati, imenovati, odrediti, nabrojiti, označiti, opisati sažimati, objašnjavati, preoblikovati, predvidjeti, klasificirati, izraziti, navesti primjere riješiti, izraditi, pokazati, izabrati, izvesti, primijeniti uspoređivati. Odgovor nije tako jednostavan kao niti pitanje. Praksa, što su potvrdila i znanstvena istraživanja, pokazuje da većina nastavnika na- stavu izvodi i kreira tradicionalno zbog njezine usmjerenosti na stjecanje znanja i rezultate uče- nja, a ne proces i stvaranje. Kako većina nastav- nika u ovom istraživanju sebe percipira kao kre- ativne osobe, ovi nalazi bi se mogli protumačiti i u ispitanom kontekstu. Stoga je većini nastavni- ka bilo teško kreativnost sagledati izvan likovne, glazbene, scenske i ine kulture, o čemu se govori u odlomku koji slijedi. Kreativni zadatak Kako je humor sastavni dio kreativnosti, za- datak studenata i učitelja bio je smisliti jedan kre- ativan, po mogućnosti šaljiv, zadatak za učenike 4. Odgovore smo svrstali prema područjima, a donosimo ih sažeto. Naža- lost, više od 50% studenata i učitelja nije odgo- vorilo na postavljeni zadatak zbog pomanjkanja inspiracije u danom trenutku ili su prostor za od- govor ostavili prazan. Preostali studenti i učitelji u najvećoj mjeri kreiraju zadatke iz likovne i glaz- bene kulture naslikati doživljeno, osmisliti po- krete , dramskog odgoja igrokazi , radno — teh- ničkih aktivnosti građenje i oblikovanje , mate- matike problemski zadaci i zabavnih aktivnosti šale, anegdote, vicevi. Izdvajamo dva konkretna primjera. Prvi se odnosi na zadatak da učenici od velike kutije naprave televizor i osmisle vijesti koje će emitirati i čitati. Drugi, isto kreativan zadatak, je iz matematike. Zadatak je da učenici na već ri- ješeni matematički zadatak daju primjer njegove praktične uporabe u svakodnevnom životu 5. Zaključak Cilj je ovog istraživanja bio ispitati odnos učitelja razredne nastave i studenata Učiteljskog fakulteta prema kreativnosti i nekim pokazate- ljima vlastitog kreativnog mišljenja i djelovanja. Problemi istraživanja bili su usmjereni na propi- tivanje tradicionalnog mističnog i suvremenog pogleda na kreativnost, samopercepciju sebe kao kreativne osobe te samu nastavu, njezine ciljeve i ishode, odnosno učinke i pokazatelje kreativno- sti. Procjene, koje su i inače sastavni dio živo- ta jer kroz njih pojedinac svakodnevno evaluira značaj različitih događaja u odnosu na osobnu dobrobit, pokazale su da se kreativnost u ispita- nim situacijama evaluira pretežito tradicionalno, ali istovremeno i izazovno. Izazov ovdje predstav- lja procjenu da neki događaj, iako se percipira kao nepoželjan, može rezultirati pozitivnim posljedi- cama. U tom se kontekstu kreativnost i kreativno buđenje škole sagledava kao potreba i mogućnost, kao cilj odgoja i obrazovanja te potencijal za do- bitak i razvoj. Osobito se ističe doprinos roditelja i učitelja koji afirmiraju kritičnost, fleksibilnost, inicijativnost, nekonvencionalnost i originalnost, koji nastoje više poticati, a manje ispravljati dijete u traženju rješenja, odnosno razvijati kreativno divergentno i alternativno razmišljanje. Poticanje stvaralastva u odgoju i obrazovanju. Research problems are focused on questioning traditional and contemporary views on creativity, self-perception as a creative person, the school, its goals and outcomes, effects and indicators of creativity. Teachers and students assessment as the biggest de- ficit in modern teaching emphasize the lack of crea- tivity. The characteristics of creativity are the least re- cognized in the education process and are evaluated in traditional ways. The challenge here represents the assumption that one event, although perceived as undesirable, can result in positive consequences, whi- ch we confirmed with our findings. Namely, students and teachers positively assess indicators of their own creativity. Teachers focus significantly more on inter- nal motivation and job-contentment, as opposed to students, who find flexibility in thinking and doing more important. The analysis of the results raises the question of working experience, i. Život i škola, 19 1 , 2008. American Psychologist, 51 7 , 677- 688. La- bin: Media design. Poticanje stvaralastva u odgoju i obrazovanju. D Vice Dean Early Childhood Education Department Head Dumlupinar University Kutahya, Turkey haticezeynep hotmail. One of the undergraduate courses at the university is the society-service course, which provides teacher candidates an opportunity to use their creativity and creative thinking skills. ECE teacher candidates in Turkey are required to take a society-service course at university and create a project that can contribute society in some way. They planned the whole project throughout one semester and organized a one-day-long festival in the campus. In the festival preschoolers and university students had a chance to work together at art, science, math and drama tables. The teacher candidates invited 3 different private preschool classes from the city. They aimed to bring university students and children together, to get university students to feel like a child for one day and to create stronger bonds between the university and society in general. The research utilized the Living Theory Methodology for data collection and data anal- ysis. ECE teacher candidates answered a survey, which focuses specifically on the perspectives of teacher candidates on improving this project for the future. Based on the results, the professor also made suggestions for the improvement of future projects. Keywords: Living Theory; Action Research; Society-Service Course; Early Childhood Education; Teacher Candidates; Children; University Students. Poticanje stvaralastva u odgoju i obrazovanju. Living the Living Theory at the University 1. I believe that living theory is for everyone whose work is to teach people. As teacher educators, we can improve our practice at the university and contribute to the education of future teachers. One of the issu- es discussed among teacher educators is impro- ving creativity of undergraduate students Brad- ley, 2007. For example, Bradley says that many professors do not much expose their students to discovery, innovation, and creativity in Ireland, and he believes that exploration, creativity and action belong at the core of the undergraduate experience and a coherent institutional mission of universities is essential to achieving that. In short, I focus on the following question: How do I improve what I am doing in my society-service course at the university? It tells us to interpret our own context and explain our learning accordingly. The Living Theory opens new doors for us. Instead of being ex- posed to external theories and trying to solve pro- blems with those dead theories, people can look at their own context, make meanings and work to make their own life better. In relation to this, I remember what Maxine Greene 1978 indicates: We build up meanings and then we live those meanings. In Poticanje stvaralastva u odgoju i obrazovanju. When we do not follow a way which is prescribed by somebo- dy else but live our own way, we can make use of our creativity. There is a lack of research on this new society-service course at Turkish universities, and this research might contribute to the improve- ment of this course by helping educators think of new ways to accomplish the course objectives. Prentice 2000 states the importance of creativity in early childhood education: Two constituencies, educators of young chil- dren and arts educators, have argued strongly and consistently for a proper recognition of the value of creativity in education. It is central to cherished beliefs about childhood and experiential learning that embody many of the ideas explored by influ- ential thinkers such as Froebel, Pestalozzi, Dewey and Bruner. Pa- rallel to this mission of universities, one of the un- dergraduate courses at a Turkish university is the society-service course, which provides teacher candidates an opportunity to use their creativity and creative thinking skills. ECE teacher candi- dates in Turkey are required to take a society-ser- vice course at university and create a project that contributes to society in some way. The society-service co- urse is one of the courses that gives ECE teacher candidates a chance to improve their creativity and put it into action. I am thinking about how to improve my course so that, under the supervi- sion of their professors and friends, ECE teacher candidates can evaluate their creative projects and create better projects in the future. As I question one of the creative projects of my students, the Living Theory gives me a chance to look into the socially-constructed nature of the creative projects. Improving the Society-Service course 3. Requirements of the course and the dilemmas The society service course is consisted of one hour of theory and two hours of practice. The stu- dents were required to create a project of their own and put it into action to contribute to society in some way. Although the aim of this newly-added course looks clear, many professors expressed their stru- ggles and confusion concerning the application of it. Professors from different parts of Turkey even orga- nized a seminar in Mersin in 2009 in order to discuss how to benefit students from this course and how to improve their own practices. They planned the who- le project in one semester and organized a one- day-long festival on campus. They prepared art, science, math and drama tables and activities e. For example, as seen in Figure 1, preschoolers blow into different shaped materials to make shaped-bubbles at one of the science tables. Teacher candidates invited 3 different priva- te preschool classes from the city. They aimed to bring university students and children together, to get university students to feel like a child for one day and to create stronger bonds between the university and the society in general The YC project creators aimed at getting uni- versity students to feel like a child for one day. Feel like a child! Poticanje stvaralastva u odgoju i obrazovanju. That was the way how they felt like a child. The YC project creators were successful in bringing university students and children to- gether and getting university students to feel like a child during the event. They successfully con- tributed to creating stronger bonds between the university and the society in general. Stepping toward How to Improve YC project The current study was conducted at a resear- ch university in Turkey. The research utilized the Living Theory Methodology for data collection and data analysis. I believed that the perspectives of teacher candidates from different grades wo- uld help me understand how to improve what we are doing. A group of us, including me, the YC project creators, and one of my colleagues who participated in and observed outdoor activities had a meeting and discussed what we had done and what could be done next year. The mode of the discussion was exploratory and the report of the interview was descriptive, showing our insi- ghts from our experiences and consciousness Yi- Figure 4. Feel like a child! Creative Drama Figure 3. Feel like a child! Feel like a child! Poticanje stvaralastva u odgoju i obrazovanju. During the discussion we used the video-tapes, pictures, and anecdotes taken by YC project creators to create survey questions. Based on collected-data and the insights gained during the discussion, we wrote down what we inquired about and created a survey, which includes a list of descriptive phrases. Teacher candidates, who participated in the survey, consisted of 29 first-year, 24 second- year, and 15 third-year undergraduate students in the department of early childhood education. Teacher candidates developing their compe- tency through action research: Their reflecti- ons on the YC project I was wondering if perspectives of teacher candidates differed based on their education year, so I decided to compare 1st year, 2nd year and 3rd year teacher candidates. They stated, for example, that the project creators could start planning this activity at the beginning of this se- mester and cooperate more with other grades in the early childhood education department Q17. Also, the project creators could make the objecti- ves of each activity table more clear Q22. Lastly, they agreed that it was a very effective project in the society—service course Q23 and that they contributed to society by participating in this ac- tivity Q24 Teacher candidates also stated that they are not sure if students from other departments acti- vely participated in this activity Q10. They also did not really believe that there was chaos, but rather felt the project was or- ganized well Q21. They were also satisfied with the inclusionality of preschools Q25 , but they strongly believed that we could invite children from other institutions like public preschools and orphanages Q26. Last Insights for the Society-Service Course YC Project I want to say that YC projects creators were successful in terms of creating a society-service project. The project satisfied all of the four crite- ria for being creative. Lastly, 4— It was flexible enough to overcome unexpected problem, and satisfy preschoolers with different interests. The YC project was not only creative itself but encouraged preschoolers to use their own creativity. It is seen that teacher candidates had positi- ve thoughts about the YC project in general and did not give negative feedback on any part of the project. Based on their perspectives, I would like to make some suggestions for the improvement Figure 1. First of all, we could invite pa- rents and preschoolers from other institutions, such as public preschools and orphanages as well. Second, this festival could be extended to cover more hours or last longer than one day. Third, it could be conducted every year. Fifth, we could educate students from other departments about child education and child de- velopment so that they would be more knowled- geable about how to approach children and how to be knit easily. They were eager to work with preschoolers on tables, but they were not exactly sure how to do it. They got much appreciation from parents of preschool and elementary scho- ol children. They could also give such a seminar to university students so that university students would know how to communicate with children effectively. Sixth, I could share the data and the results of this study with future society-service students to give them more insight into projects. I cannot include any URLs in this paper, but I can share the video-data, pictures and anecdotes taken by YC project creator with future students in society-service course so that they might learn from our experiences, both successes and failures to create better projects in the future. I created my own living educational theory, in the hope that it may act as a contribution to educational episte- mologies in the society-service course at univer- sities Gjotterud, 2009. Poticanje stvaralastva u odgoju i obrazovanju. Od studenata budućih ECE učitelja učitelji ranog djetinjstva se zahtijeva da kreira- ju projekt koji će na neki način doprinijeti društvu. Ovo istraživanje je usmjereno na profesorski uvid u način unapređivanja ovog novoformiranog oblika preko jed- nog od studentskih projekata. Cijeli projekt je planiran u jednom semestru i organiziran kao jednodnevni festi- val koji se odvija kroz umjetničke, znanstvene, mate- matičke i dramske aktivnosti predškolaca i studenata u tri različite predškolske grupe u gradu. Oni su težili povezati zajedno djecu i studente kako bi se jedan dan osjećali kao djeca i razvili jače veze između sveučilišta i društva općenito. Istraživanje je koristilo metodologiju akcijskog istra- živanja. Studenti predškolskog odgoja odgovarali su na skalu procjene koja je usmjerena na unapređiva- nje ovog projekta u budućnosti. Temeljem rezultata i profesorica je dala i svoje sugestije za unapređenje budućih projekata. Prihvatila je studentske ideje da budu pozvani roditelji, te druge predškolske ustanove, a zadatak svakog bloka aktivnosti da bude proširen i na druge studente, te da se festival proširi na više dana i bude organiziran svake godine. Discovery and Innovation in the Undergraduate Learning Experience. Irish Educational Studies, 26 3 , 301-313. Creativity and cultural innovation in early childhood education. International Jo- urnal of Early Years Education, 14 3 , 191-199. Love and critique in guiding student teachers. Educational Journal of Living Theories, 2 1 , 68-95. Teaching creative- ly and teaching for creativity: distinctions and relationships. Educational Studies, 30 1 , 77-87. Nur- turing Creativity in Early Childhood Educa- tion: Families Are Part of It. Early Childhood Education Journal, 28 1 , 67- 71. The Negro Problem as a Mo- ral Issue. San Francisco: We- stview Press. Teaching: The question of personal reality. Teachers College Record, 80 1 , 23-35. Artistic and verbal creative capacity of 6-year-old children and their psychopedagogic and social conditioning. Inter- national Journal of Early Years Education, 6 2 , 133-141. Creativity: a reaffirmation of its place in early childhood education. The Curriculum Journal, 11 2 , 145—158. Cambridge Jo- urnal of Education, 19 1 , 41-52. Using a living theory met- hodology in improving practice and generating educational knowledge in living theories. Edu- cational Journal of Living Theories, 1 1 , 103- 126. Generating living theory and understanding in action research studies. Action Research, 7 1 , 85-99. The Creativity Im- perative: A National Perspective. Learning from elsewhere: Portrayal of holistic educators in Ecuador and Vietnam. Paper presented at the Annual Meeting of the Comparative and I n t e r - national Education Society 46th, Orlando, FL, March 6-9, 2002. Poticanje stvaralastva u odgoju i obrazovanju. Currently she is the vice — rector for science, development and cooperation at State Higher Vocational School in Nowy Sacz. She gives lectures in Institute of Pedagogy and for postgraduate students. She is the thesis supervisor and reviewer of bachelor and postgraduate thesis, she is the consultant of school educational programmes, and she is an author of teaching curricula on postgradu- ate studies. She is the supervisor of pedagogical practice placements; she cooperates with primary and secondary schools. She is actively involved in cooperation with local community organizations; she is the scientific consultant and a member of programme board of University of Third Age. She initiates, organizes and participates in many actions for local community. She is the chairwoman and or the member of 4 scientific and editorial boards — 2 of them are international. She wrote over 40 publications so far, 5 of them are international. She is an author of 3 books, and the editor of 8 others. Scientific interests: pedeutology issues particulary education of future teachers ; educational problems, education of children in early school age first level of education. Equally significant seem to be favourable conditions which promote creative thinking, develop problem-solving skills, stimulate divergent reasoning and in different situations shape flexible, unconventional thinking. Without a doubt, only a well-prepared, competent teacher, wise and reasonable in his creative actions is able to inspire pupils to unconventional, independent thinking as well as to facing and solving problematic issues. Introduction The overriding task of contemporary educa- tion is an adaptation to the needs of an informati- on-oriented model of society that is the one lear- ning throughout the whole life. Abandoning the conception of traditional didactic school, the one in which a student is solely a passive recipient of knowledge, seems to be the right direction. The- refore, the teacher is faced with new expectations and requirements. Parting with conservatism, reproducing patterns, rigidity of views as well as adaptive education exemplify just a few selected postulates of modern education. Only a creative, open to innovative ideas and equipped with flexi- ble attitude towards surrounding reality teacher is capable of adopting such a model in practice. The aforementioned educational assumptions might be accomplished in school environment provi- ded that the activating methods are incorporated into the training of prospective teachers. Only then will a student acquire the fundamental skills and teaching competence absolutely crucial for proper, multi — faceted communication with the pupils, as well as providing inspiration for their searching for knowledge, being independent and open to future challenges. The legitimacy of creative approach towards teacher training The debates on how to prepare future gradu- ates for the role of a teacher so that their didactic — educational influence correlated well with social expectations are of vital importance and necessi- ty. Considerable alterations of a syllabus, arousing from standards of school subject preparation as well as pedagogical training should be implemen- ted into teacher training. It seems reasonable to assume that the adop- tion of a philosophical theory of balanced develo- pment is crucial in terms of a contemporary rea- lity and school of the future. Such a philosophical conception acts as a springboard for significant educational tasks that is recognizing social, cultu- ral and natural context in education, equal oppor- tunities for everyone and a concern for a balanced human development Dylak, 2008, p. It is only a man — creator that is capable of being entirely responsible for their existence. Therefore, education serving as a stimulus for the authentic activity ensures an in- dividual their self-fulfillment and satisfaction of basic existential needs. It is justifiable to resort to the notions of balanced development both in the- ory and practice while educating future teachers Dylak, 2008, p. One also should not overlook the fact that every action taken might be cognitively innovative. What is more, balanced developmen- tal education is to lead to the acquisition of crea- tive competence. A contem- porary teacher is required to be aware of their actions, able to justify their performance, not to mention apply a critical approach towards their knowledge and competence. Also, it seems reasonable to point out that creative teaching and education under- taken by the teacher in the future will strongly be affected by reflection and flexible reasoning as such Zacłona, 2005, p. By promoting a creative approach towards teacher training, it seems natural to refer to con- cepts of active learning, creative initiative, ability to perceive situations and occurrences in mutual cause and effect relations. A university teacher should bear in mind that creativity is undeniably linked with two persona- lity features which seem to be key factors for its birth and development. There is a marked tendency for contemporary teacher training system to cre- ate learning conditions stimulating and inspiring innovative reasoning and performance. As such, the stage concerned with natural curiosity about life, desire for its understanding, asking demanding questions and frequent chan- ges of activity level poses a real challenge for the teacher. Hence, conducting classes based on wor- kshops and practical tasks will enable the uni- versity students to become accustomed to active teaching strategies. Contemporary models of teaching are based on the student — centered concept, the one demanding feedback. Therefore, it is advisable to refer to the subject of education within theore- tical educative foundations. It is impossible to meet these requirements by implementation of traditional ways of educati- on. Systematic encouraging students to familiari- ze with activating methods and acquire knowled- ge how to use them in practice demands parti- cular number of classes. The author suggests that every set of 3-hour classes during one term sho- uld be conducted with the implementation of a different activating method each time regardless of topics. It is used by the author mainly with controversial to- pics, for instance corporal punishment towards children or material awards for performing ho- usehold chores. Furthermore, the careful analysis of different aspects of one issue allows for taking a definite stand supported by constructive arguments. As for technical organi- zation of classes, a group of students is divided into two subgroups. The ideas are most frequ- ently written on separate posters. Time limits assigned for the students, both during collecting arguments and presentations of prepared ideas, ensure proper pace of work and lively exchange of opinions. The final stage of classes always consists of a summary during which attention is paid to the quality of arguments, their justification, refe- rence to educative theory and practice, as well as ways of persuading the opponents to change their points of view. To make it successful, the aut- hor of the article applies such useful tools as des- criptions of cases from the school life, magazines, pedagogical literature, or the ones originated on her own. The texts are selected in such a way so that they avoided elements of assessment or jud- gment. Students are organized in groups of 3-4. Ini- tially, they are required to familiarize with a pro- blematic case by careful reading and multilevel situation analysis. Last but not least, what can be inferred from that case by the future teacher. The abovementioned technique provides the students with the opportunity to conclude, judge as well as generalize. Reflecting upon human behavior in various contexts, cause-and-effect relationships enable the students to perceive aspects of educati- on as a complex process. The prepa- ration stage of future teachers for classes usually comprises of a reading assignment, as a rule 3 or 4 literary sources — chapters presenting different approaches towards the educative process exami- ning it within the context of socialization and en- culturation. Prepared mind maps present as- pects such as: narrow and broad understanding of education, definitions of education according to various authors and their classification, educa- tion as a direct and indirect influence. The data organized in this way is completed with an expla- nation of education by delegation in comparison with the conditions under which its opposite type Poticanje stvaralastva u odgoju i obrazovanju. Deliberate addition of terms such as socialization together with enculturation process enables students to perceive a broad scope of influences of multifarious factors on education. In addition, the complexity of educative process, intentionality, interactive nature, durability and relativity serve as detailed terms subordinated to the main idea. The presentation of mind maps by all groups respectively allows for enriching already collected information, broadening the issues within vario- us fields, developing thesis, not to mention noti- cing mutual correlations between terms of high and low degree of generalization. Being a participant in a discussion improves individual and group decision — ma- king skills alongside with negotiating techniques of solving educational problems. The topic of discussion is always known by the students beforehand so that they are capable of preparing for assigned roles, such as a modera- tor, expert or participant. As such, it will result in a lively exchange of beliefs as well as stimulation of opinion clashes. During the classes, the author pays particular attention to the way students orga- nize the discussion, which is to say if they refer to the topic, introduce experts, invite to the discussi- on, give other participants the floor, speak within time limits, write down conclusions on the poster. It could reasonably be argued that the aforemen- tioned method also activates individuals having an inborn fear against public presentations, even within their group, not to mention directing the conversation. Breaking internal barriers, working on oneself, coping with emotional stress — related situations are factors shaping the proper persona- lity of a future teacher. Pedagogy itself abounds in the issues suitable for a panel discussion. The ones most frequently selected by the author are as follows: schooling and practical realization of educative goals, vio- lence in TV programs for children, parental atti- tudes vs. Arguably, the most effective one organizing the course of reasoning, providing the participants with a many-sided perception of the issue. More specifically, six different hats, each of a different color, symbolize ways of problem per- ception, its examination and searching for solu- tions. Businesslike facts, numbers and data are represented by the white hat. Furthermore, the red one stands for emotions and feelings, both positive and negative ones. The black one, asso- ciated with negative remarks, pays attention to difficulties, obstacles as well as doubts. The yellow hat concentrates on positive thinking accompani- ed by optimistic, constructive approach towards a problematic issue. Hints for acting, fresh innova- tive ideas are exemplified by the green hat where- as the blue hat controls the course of discussion, supervises the participants while keeping aloof at the same time. For the author of the article, active involvement of all students plays a pivotal role. For this reason, they are asked to draw for the colored cards symbolizing hats. Eventually, everybody belongs to a particular team of a par- ticular color. The aforementioned technique, pre- dominantly aimed at collecting arguments, being convinced about their rightness, concentrating on one issue, also focuses on time-discipline. Those more am- Poticanje stvaralastva u odgoju i obrazovanju. Topics such as: What animal should be kept as a pet in a school classroom? Where to go on a sc- hool trip: to Krakow or to Zakopane? Should the pupils from one school start corresponding with pupils from the other one? Without a doubt, this method facilitates lessons, enhances an integration of the didactic — educative proce- ss and correlation of many school subjects at an early school education stage. Satisfying results are achieved especially with the youngest pupils Za- cłona, 2006, p. In a society of mass exchange of informati- on, emphasis is placed on humanizing education, also at a higher level. Unquestionably, it will assu- re better understanding of contemporary civiliza- tion. Such an attitude justifies the reference towar- ds activating teaching methods. Taking into con- sideration the fact that they promote involve- ment, rise of self-reliance and reflexive attitude while acting, as well as unconventional problem analysis and development of divergent reasoning. In a modern world, a teacher who is constantly searching and inspiring others for creative soluti- ons proves to be a role model. Poticanje stvaralastva u odgoju i obrazovanju. Promicanje aktiv- nih stavova i kognitivne dječje kreativnosti, orijentira- no ne na sadašnjost, nego na budućnost, ključna je zadaća suvremenog odgoja i obrazovanja. U takvom kontekstu, samo je kreativan nastavnik, koji je sposo- ban probuditi kognitivnu radoznalost učenika te pota- knuti njihov mnogostruki razvoj, spreman suočiti se s izazovima suvremenog odgoja i obrazovanja. Kako bi se ispunile osnovne odgojno-obrazovne pretpostav- ke, obuka bi se budućih nastavnika trebala temeljiti na metodama koje poboljšavaju kompleksnu komunika- ciju unutar grupe, pružaju detaljnu analizu didaktičkih i odgojno-obrazovnih problema, usustavljuju znanje te, na koncu, osnažuju kompetenciju nastavnika. Svjesno planiranje tijekom procesa pripreme za učitelj- sko zanimanje, može kod učitelja osigurati otvorenost, kreativnosti i želju za iznalaženjem novih rješenja. Jed- nako se važnima čine i povoljni uvjeti koji promiču kre- ativno razmišljanje, razvijaju vještine rješavanja proble- ma, potiču različita promišljanja te u raznim situacijama oblikuju fleksibilno, nekonvencionalno razmišljanje. Bez sumnje, samo je dobro pripremljen, kompetentan, mudar i razuman nastavnik onaj koji je u svom krea- tivnom djelovanju sposoban potaknuti učenike na nekonvencionalno, samostalno razmišljanje te na su- očavanje s problematičnim pitanjima te na rješavanje istih. Ja i mój uczeń pracujemy aktywnie. Ki- elce, Wydawnictwo Jedność. Jak uczyć metodami aktywnymi. Warszawa, Wydawnictwo Fraszka Edukacyjna. Aktywność dzieci i młodzieży. Aktywizujące metody i techniki w edukacji, part II. Suwałki, Wydawnic- two AU OMEGA. Wybrane metody u techniki aktywizujące. Warszawa, Wydawnictwo Fraszka Edukacyjna. Thinking can be thou- ght. Nowy Sącz, State Higher Vocational School. Standardy kształcenia dla poszczególnych kie- runków studiów i poziomów kształcenia. Radila kao pedagog u osnovnoj školi. Ida Somolanji, asistentica, Učiteljski fakultet u Osijeku E-mail: isomolanji ufos. Nakon iskustva školskog peda- goga danas radi kao asistentica na predmetima predškolske pedagogije. Želeći naglasiti važnost kreativne nastave, potaknuli smo buduće učitelje i odgojitelje da promišljaju o pojmu kreativnosti, definiraju ga, opišu kreativnu nastavu, ali i navedu moguće prijedloge koji bi poboljšali kvalitetu nastave čiji će stvaratelji i realizatori biti oni sami. Iz rezultata ankete vidljivo je kako studenti na fakultetima, ali i u dosadašnjem školovanju, imaju nedovoljno kreativnu nastavu, a samim time imaju i malo primjera kreativne nastave koje bi mogli upotrebljavati u budućemu radu. Studenti posebno cijene kreativni pristup nastavi i kritični su prema tradicionalnoj nastavi koja se svodi na uglavnom dosadna predavanja i u posljednje vrijeme na prezentacije. Studenti oče- kuju da nastava za buduće učitelje bude, ne samo zanimljiva, nego takva da im daje ideje za njihovu nastavu s učenicima. U svom budućem radu kreativnosti pridaju veliko značenje. Smatraju da ona ovisi i o uvjetima u kojima učitelj radi, ali prvenstveno o vlastitoj slobodi i inventivnosti te o ovladavanju nizom postupaka koji omogućavaju kreativnost učenika. Zbog toga smatraju da im još treba mnogo učenja, ali i iskustva u tom pogledu. Ključne riječi: pojam kreativnosti, kreativne osobine, kreativnost u nastavi, vlastita kreativnost Poticanje stvaralastva u odgoju i obrazovanju. Uvod u problem Iako fenomen kreativnosti do danas nije do- voljno razjašnjen, o čemu govori i velik broj razli- čitih definicija ovoga pojma1, ipak je postignuto suglasje o tome da je kreativnost jedna od značaj- nih ljudskih osobina koja ima višestruki utjecaj, kako na osobni rast i razvoj, tako i na društveni napredak. Gledajući s osobnoga stajališta, krea- tivnost je jedna od temeljnih ljudskih potreba i gušenje kreativnosti može za posljedicu imati bolest i destrukciju. S društvenog aspekta, krea- tivnost je uvjet opstanka ljudskih zajednica. Civi- lizacije koje su u određenom razdoblju povijesti nestale uglavnom su kao uzrok imale okoštalost i nekreativnost vodećih društvenih skupina2. Iz tih je razloga kreativnost danas prepoznata kao ne samo imanentno ljudska kategorija, nego i kao pokretač društvenoga napretka. Kreativnost u nastavi je pak mnogo složeni- ji problem. Nesumnjivo je da nastava može pa i treba razvijati kreativnost, ali je isto tako jasno da se to događa dosta rijetko. Čak bi se moglo reći da nastava uvelike guši kreativnost kako učenika tako i učitelja. Zato posebno značenje ima razvoj stvaralaštva učitelja kroz proces njihovoga ško- lovanja. Učitelji su svakako najvažniji činitelji u realizaciji kreativnosti u odgojno-obrazovnom procesu pa je važno da u procesu vlastitoga os- posobljavanja, za svoju profesiju, budu s jedne strane poticani kako bi oslobodili vlastite kreativ- ne potencijale, a s druge strane kako bi usvojili određene modele nastave koji omogućavaju oslo- bađanje učeničke kreativnosti. Krea- tivnost u osnovnoškolskim uvjetima, Život i škola, br. Projekt se sastoji od dva dijela: 1 U okviru permanentne edukacije učitelja praktičara formi- rane su četiri zajednice učenja, od kojih je jedna na engleskome jeziku, koje rade kroz akcijska istraživanja na promicanju kreativnosti u vlasti- toj nastavi, ali i razvoju vlastite kreativnosti. Na početku je izrađen in- struktivni materijal koji je objavljen na internetu. Studenti se prema vlastitome interesu mogu baviti fenomenom kreativnosti kroz svoje pro- jekte, eseje i seminarske radove, a predviđeni su i različiti oblici ispitivanja studenata o kreativno- sti u nastavi. Jedno od istraživanja bio je grupni intervju sa studentima predškolskog i učiteljskog studija o ovoj problematici čiji su rezultati pre- zentirani u daljnjem tekstu. Istraživanjem smo željeli doznati koji je njihov stav prema fenomenu kreativnosti u nastavi, koliko je kreativnost bila prisutna u do- sadašnjem školovanju i kako vide svoju buduću ulogu u poticanju dječje kreativnosti. Cilj istraživanja ostvarili smo kroz četiri gru- pe istraživačkih pitanja: Poticanje stvaralastva u odgoju i obrazovanju. Za istraživanje smo koristili skupni polustrukturira- ni intervju. Pitanja otvorenog tipa bila su unapri- jed pripremljena, ali je ispitanicima dana sloboda izražavanja kako bi široko iznijeli svoja razmišlja- nja i stavove. Intervju smo proveli u veljači 2009. Ukupno smo intervjuirali devet ispitanika koje smo podijelili u tri skupine i intervjuirali u nekoliko dana ovisno o njihovom raspoloživom vremenu u prostorijama Fakulteta. Intervju smo bilježili u obliku video zapisa. Nakon obavljenog intervjua dobivene smo podatke obradili signira- njem, kategoriziranjem i citiranjem. Istraživanje je kvalitativno, rezultati su prikazani tablično, a u interpretaciji rezultata korištena je deskriptivna metoda. Razmišljanja o kreativnosti, kreativnim osobinama i vlastitom izražavanju kreativnosti Studenti su imali slična promišljanja o krea- tivnosti. Ono što im je svima zajedničko je defi- niranje kreativnosti kao stvaranje nečega novog, nečega što bi predstavljalo osobni doprinos, vla- stiti izražaj, nešto što svatko nosi u sebi. Neki su studenti pričali o kreativnosti kao o likovnom i glazbenom stvaralaštvu koje obuhvaća i jednu karakteristiku koju svaki kreativac treba imati, a to je da kreativni ljudi s lakoćom stvaraju. Mišljenje je pojedine grupe studenata da je svaki čovjek kreativan, bilo što što čovjek radi je krea- tivnost pa i hod, pričanje, sve je to izraz osobne kreativnosti. Studenti su naveli i razmišljanja o razvoju kreativnosti. Mišljenja su da se kreativnost može razvijati tijekom cijeloga života, nema raspodjele na način da se netko rodi kreativan, a netko ne. Naime, čovjek u sebi ima nešto kreativno što se može dalje razvijati. Tri su ispitanice naglasile da se kreativnost ne može naučiti, nego se čovjek mora s tim roditi, mora to nositi u sebi, dok dvije ispitanice smatra- ju da se kreativnost može razvijati, da nema gra- nica ljudskoj kreativnosti. Učitelji i odgojitelji svakodnevno se nalaze pred brojnim izazovima koji proizlaze iz konkretnih situacija u neposrednom radu s djecom i rodite- ljima i upravo iz toga razloga njihov rad zahtjeva mnogo više kreativnosti. Studenti navode kako su oni kreativni u cr- tanju, pisanju, izražavanju, oblačenju, buđenju pa čak i u pripremanju doručka. Jednoj grupi studenata glazba daje poticaj za aktivnosti koje obavljaju tijekom dana. Ono što je neizostavno je upornost i ne odustaja- nje od onoga što nam odmah ne ide od ruke. Pri izražavanju vlastite kreativnosti studen- ti najviše navode umjetnost izražavanje kroz glazbu i likovnost. Kreativnost u dosadašnjem školovanju Jedan dio studenata u osnovnoj je školi po- hađao likovnu grupu na kojoj su mogli izraziti svoju kreativnost što je bilo vrlo malo u odnosu na njihove potrebe. Neki od njih su mogli biti kreativni i u predmetu glazbene kulture. Pone- kad su i satovi razrednika bili organizirani vrlo kreativno u obliku pedagoških radionica pomo- ću kojih su se obrađivale pojedine teme i proble- matika koja je bila vezana uz njihove potrebe i želje. Jedna studentica navodi kako je škola koju je ona pohađala bila iznimno siromašna didak- tičkim materijalima pa je i kreativnost učiteljice bila smanjena. U dosadašnjem osnovnoškolskom obrazovanju ocijenili su kreativnim rad na satovi- ma Nenasilne komunikacije, Likovne i Glazbene kulture, grozdovima u nastavi Hrvatskoga jezika i organizacija ploče na zanimljiv i domišljati način. Nisu zadovoljni nastavom i smatraju da nije bilo dovoljno kreativnosti. U srednjoj školi kao elemente kreativne na- stave navode javne tribine organizirane od strane profesora, projektno učenje i učenje u skupinama svaki učenik se mogao pronaći u tome i zani- mljiva nastava povijesti učitelj je svojim govorom animirao učenike. Prezentacije su naveli kao naj- manje kreativan postupak koji se prečesto koristi. Srednjoškolsko obrazovanje nije im donijelo kre- ativnu nastavu, budući da su studenti pohađali gi- mnazije u kojima je, prema navodima studenata, naglasak bio na tradicionalnom učenju, a manje na izražavanju kreativnosti. Nastava na fakultetu ustrojena je na način da je manji broj predmeta organiziran na kreativan način, a većinom je zastupljena predavačka nasta- va s velikim brojem prezentacija što studenti sma- traju negativnom pojavom i trendom u zadnjih nekoliko godina. Studentice učiteljskoga smjera navode kole- gij Didaktike kao kreativan kolegij i na nastavu Didaktike gledaju kao najveći izvor kreativnosti i iskustava, što osobnih, što ispričanih ili prika- zanih. Navode i kolegij Likovne kulture kao krea- tivan kolegij te seminare iz Metodike tjelesno — zdravstvene kulture moraju osmisliti cijeli sat što smatraju kreativnom slobodom. Na nastavi se stalno nešto radi, stalno se nešto događa. Svi mo- ramo biti aktivni. Ovdje svatko sudjeluje samostalno pa čak i ako se neka aktivnost ponavlja, ona se sva- ki puta ponovi na drugačiji način. Navo- de i kolegij Metodike predškolskoga odgoja kroz koji uče na koji način se postaviti prema djetetu, osmisliti sat i slično. Slušanje i samo slušanje! Naime, oni smatraju da bi na- stava na fakultetu trebala većim dijelom biti krea- tivnija, a manjim dijelom predavačka i usmjerena na učenje pukih činjenica. Potrebo je da profesori na fakultetu svojim primjerom pokažu studenti- ma kako izgleda kreativna nastava kako bi i oni u svom budućem radu mogli primijeniti iskustva s fakulteta. Nadaju se da će ih fakultet usmjeriti i osposobiti da budu kreativni. Kreativnost u budućem radu ispitanika Studenti bi kreativnost u svome radu poticali kroz radionice, izlazak u prirodu, samostalne ra- dove, uočili u čemu je svako dijete uspješno i to dalje razvijati kao i sve ostale kompetencije , ple- som, izradom maskote razreda, izradom dvorca, Dosadašnje školovanje Fakultet Što sputava kreativnost osnovna škola — imali neke kreativne elemente — prezentacije bi navodno trebale biti kreativne, ali su bile šablone — neki profesori su se potrudili i učinili sat zanimljivim projekti — skupine — svatko se mogao pronaći — učitelj je bio zanimljiv npr. Studenti smatraju kako je za kreativan rad učitelja i odgajatelja potrebna sloboda, ne ograni- čiti se na plan i program, vrijeme i prostor organi- zirati prema interesu učenika, važan je individu- alan pristup učeniku, snalažljivost unutar plana i programa. Potrebno je truditi se kako bi bilo za- nimljivo, prikazati poznate stvari na drugačiji na- čin. Važno je ne dopustiti da djeci bude dosadno, uvijek tražiti zanimljivije načine kako prikazati ono što se poučava. Potrebno je imati i određene uvjete za rad. Studenti navode primjer učionice Didaktike u kojoj je uvijek ugodna atmosfera za rad i poticajno okruženje za učenje. Studenti na- vode iskustva s prakse u kojima navode škole koje su siromašnije u odnosu na druge škole gradske. Ne slažu se svi studenti s ovim razmišljanjima. Neki smatraju da uvjeti nisu toliko važni jer ako je nastavnik kreativan on će iz onoga što ga okru- žuje pronaći izvore koje će upotrijebiti kako bi nastavu učinio kreativnom. Važno je biti snalažljiv u trenutku kako bi bio kreativan. Sve je nadohvat ruke. Jedna studentica izjavi- la je kako bi cijelu Didaktiku kopirala u svoju na- stavu uvijek je nešto novo u nastavi, svi moraju raditi i uključiti se, uvijek je zanimljivo, atmosfera za rad je ugodna, poticajno okruženje za učenje , a ostale studentice su se složile s tom izjavom. Smatraju da je ponekad dovoljna i snimka kreativne nastave kako bi nam pomogla da na osnovu toga primjera naučimo nešto što bi mo- gli primijeniti u budućemu radu, no svjesni su i da moraju još puno toga učiti kako bi njihov rad bio kreativan. Za svoj kreativan rad smatraju po- trebnim ostvariti se u svim oblicima, okušati se u svemu. Smatraju potrebnim otvoriti se djeci i biti iskreni, pratiti literaturu, stalno se usavršavati i prikupljati nova iskustva. Rasprava Iz rezultata koje smo dobili vidljivo je da stu- denti pridaju kreativnosti vrlo veliko značenje i da je smatraju i važnim aspektom vlastitog života. Iako na nastavi nisu posebno izučavali fenomen kreativnosti, vidljivo je da njihovo poimanje nije daleko od uobičajenih definicija kreativnosti. Za ovaj je projekt značajno gdje studenti vide svoju kreativnost što bi se moglo iskoristiti za daljnje promjene u nastavi. To je prvenstveno u slobodi izražavanja vlastitih ideja, u postavljanju izazova na koje je moguće reagirati na osebujan i neponovljiv način, u omogućavanju svakome da iskaže ono u čemu je posebno dobar. Preduvje- ti su ugodna emocionalna i socijalna klima koja nove ideje prihvaća kao dobrodošle, a kreativnost se može javiti kad nešto voliš — kažu studenti. To bi za nastavu na fakultetu značilo da bi trebala imati ove kvalitete i da studenti vole te predmete. Iz izjava studenata vidljivo je koliko je krea- tivnost u nastavi relativno malo prisutna u proce- su njihovoga školovanja. To što se kao kreativnost spominju slikanje, govorenje, pjevanje, ukazuje na to da se u nastavi kreativnost uglavnom prakticira u umjetničkom obrazovanju, dok je ona u osta- loj nastavi prisutna samo sporadično. To znači da bi metodičari na fakultetu trebali više poradi- ti na unošenju kreativnog pristupa u znanstveno obrazovanje ili tehnološko obrazovanje jer je tu kreativni pristup itekako moguć. Dobro je što su prepoznali i da sam način izvođenja nastave može biti kreativan čin i što u tome vide mogućnost za vlastitu kreativnost u budućnosti. Što se tiče nastave na fakultetu jasno je da mali uzorak koji smo koristili ne može prikazati gdje se sve prakticira kreativan pristup, ali je ipak znakovito da se studenti s tim rijetko susreću. Predmete koje su istakli kao primjere upravo su oni na kojima se već duže vrijeme sustavno pro- miče kreativni pristup u nastavi, ali je dobro što su uočili i elemente kreativnosti i u nekim dru- gim. U svakom slučaju, posebno je značajno da studenti smatraju kako nastava za buduće učitelje i odgojitelje mora u većoj mjeri imati elemente kreativnosti, a to je i smisao ovoga projekta. Nai- me, nastava za buduće učitelje i odgojitelje mora biti egzemplarna, ona je model koji se usvaja go- tovo nesvjesno i u praksi učitelji i odgojitelji više oponašaju svoje učitelje i profesore nego što pri- mjenjuju neke teorijske spoznaje koje su od njih usvojili na studiju. To je vidljivo iz njihovoga navođenja ideja za kreativnost u vlastitoj nastavi Tablica 3. Velika većina ideja su one koje su ko- rištene na nastavi Didaktike i Pedagoške komu- nikacije ili su na toj nastavi prikazani kao snimke nastavne prakse kreativnih učitelja. Baveći se fenomenom kreativnosti u nastavi, uočili smo da nije lako kreirati nove pristupe. To se ponekad dogodi lakše i češće, a nekad nemamo ideja. Ako ideja i je nova, to još uvijek ne znači da je i efikasna. Naime, postupak sam po sebi može Poticanje stvaralastva u odgoju i obrazovanju. Učitelji u praksi svakodnevno imaju velik broj zadataka koje trebaju realizirati i sa- držaja koje treba poznavati. Kako bi ovladali tim sadržajima učiteljima treba dosta vremena pa im obično ponestane snage za bavljenje metodičkim aspektom. Bavljenjem onim što će se realizirati u odgojno-obrazovnom procesu dovodi do sma- njenja snage za ono kako će se to ostvariti. Iz tih je razloga za uspješnu nastavu važno imati širok repertoar kreativnih postupaka i razrađene mo- dele radionica, grupnih oblika, individualno pla- nirane nastave pa i izlaganja, koji su već isprobani i koji daju rezultate. To ne znači da profesor, npr. Kreativan profesor će te modele uvijek koristiti na nov i drugačiji način stalno ih obogaćujući novim idejama. Ukoliko tako ne radi, onda se događa zanimljiva pojava, koju smo svojevremeno zapazili u eksperimental- nim školama, ali i nekim alternativnim školama, da učitelji upadaju u nove klišeje koji radikalno odstupaju od tradicionalne nastave, ali uskoro postaju podjednako dosadni i učenicima i njiho- vim učiteljima. To što su naši ispitanici iskazali oduševljenje za kreativnost u nastavi i spremnost za njezinu primjenu u vlastitoj praksi u budućnosti je dobar rezultat njihovoga relativno kratkog susreta s ova- kvom nastavom u samo nekim predmetima. Iako na samoj nastavi oni pokazuju zaista impresivan stvaralački potencijal u idejama koje će koristiti u vlastitoj nastavi, ostali su na onima koje su vidjeli na nastavi u kojoj su sudjelovali. To samo govori kako smisliti nove ideje za nastavu nije jednostav- no. Dobro je što su svjesni da je od oduševljenja do realizacije još dug put i da im predstoji još mnogo učenja i traženja vlastitoga puta. Studenti kreativnost shva- ćaju kao važan aspekt svog svakodnevnog života, a pridaju joj veliko značenje i u nastavi, kako s djecom predškolske i mlađe školske dobi, tako i u cijelom procesu školovanja. Posebno značenje pridaju kreativnosti u nastavi za buduće učitelje i odgojitelje jer smatraju da je oslobađanje njihove kreativnosti pretpostavka i za razvoj kreativnosti djece koju će odgajati i poučavati, ali i za uspješ- nost te nastave. Nastavi u kojoj se potiče kreativnost pridaju se posebne kvalitete, među kojima posebno treba naglasiti da nije dosadna i nije zasnovana na stra- hu, što je inače osnovni problem tradicionalne nastave te da otvara komunikaciju i stvara ugod- nu emocionalnu i demokratsku socijalnu klimu. U nastavku realizacije projekta trebat će u nastavi poseban naglasak staviti na ono što stu- denti vide kao vlastitu kreativnost, što je svakako novi izazov za voditelje projekta. Studentima tre- ba u narednom vremenu davati češće teme s pro- blematikom kreativnosti za vlastita istraživanja i projekte koje će realizirati, a u samoj nastavi treba u većoj mjeri biti otvorenosti za njihove inicijative i kreativna rješenja. U godini kreativnosti budimo primjer onima koji od nas najviše uče — našim studentima! Poticanje stvaralastva u odgoju i obrazovanju. The results clearly demonstrate that students at colleges, but also in their prior educa- tion, have insufficiently creative teaching and also no examples of creative teaching that they could apply to their own work in the future. Students especially appreciate creative approaches to teaching and are critical towards the traditional teaching that recently mostly comes down to boring lectures in form of pre- sentations. Students expect the lectures for future te- achers to be not only interesting, but such that would give them ideas for their classes with students. They ascribe great importance to creativity for their future work. They believe that it depends on the conditions in which the teacher works, but primarily on their own freedom and inventiveness, and employee training on a series of procedures that enable student creativity. Because of this, they consider that they still need a lot of learning and experience in this regard. Stvaralački pristup znanosti, Metodički ogledi, br. Pedagogija u razdoblju pos- tmoderne, Zbornik radova I. Qualitative Evaluation and Research Methods, SAGE Publications, Newbury Park, London, New Delhi. Kreativnost u osnovnoškolskim uvjetima, Život i škola, br. A Study of History, Uni- versity Press, Oxford Poticanje stvaralastva u odgoju i obrazovanju. Jasna Šulentić Begić, asistentica Učiteljski fakultet u Osijeku jsulentic ufos. Gimnaziji u Osijeku kao nastavnica glazbene umjetnosti. Od akademske godine 2008. RAZVOJ KREAtIVNOStI StUDENAtA UČItELJSKOG StUDIJA KROZ KOLEGIJ MEtODIKA GLAZBENE KULtURE Sažetak Cilj je suvremene nastave od učenika stvoriti ličnosti koje će se moći nositi sa zahtje- vima koje pred njih postavlja moderno društvo. To se ne može postići tradicionalnom nastavom, već jednom novom i suvremenom u kojoj će se poticati razvoj kreativ- nosti svakog učenika. Da bi budući učitelji znali izvoditi nastavu na kojoj će poticati kreativnost učenika, potrebno je da i oni sami na svojim fakultetima prođu nastavu na kojoj se potiče kreativnost. Stoga smo na kolegiju Metodika glazbene kulture pro- vodili kreativne postupke. Ovaj rad želi prikazati moguće načine razvoja kreativnosti studenata 4. Na navedenom kolegiju kroz predavanja i me- todičke vježbe studenti se osposobljavaju za izvođenje nastave glazbene kulture od 1. Metodičke su se vježbe odvijale na fakultetu i u OŠ Retfala u Osijeku u kojoj su studenti održavali svoje javne satove glazbene kulture tije- kom zimskog semestra akademske godine 2008. Vježbe na fakultetu služile su za uvježbavanje i analizu satova koje su studenti izvodili u osnovnoj školi. Pri donošenju zaključaka koristili smo se analizom dnevnika praćenja predavanja Metodike glazbe- ne kulture i analizom anketnog upitnika koji su studenti ispunili na posljednjem satu predavanja u zimskom semestru. Ključne riječi: kreativnost, nastava, studenti, metodika, glazba Poticanje stvaralastva u odgoju i obrazovanju. To znači da ona prije svega mora odgajati za stva- ralaštvo, a to može samo kroz stvaralački odgoj. Stvaralaštvo se može samo poticati i razvijati, ono se može odgajati. Istraživanje Opis tijeka istraživanja Svrha je ovog istraživanja razvoj kreativno- sti studenata Učiteljskog studija na kolegiju Me- todika glazbene kulture. Istraživanje se odvijalo tijekom zimskog semestra akademske godine 2008. Istraživanje je obuhvatilo 75 studenata 4. Postupci i instrumenti za prikupljanje podataka Pri istraživanju služili smo se deskriptivnom metodom, tj. U tom slučaju neposredno nakon proma- tranog događaja vrši se detaljno bilježenje promatranog. U mnogim se sluča- jevima jedino anketom može doći do tra- ženih podataka: ona je vremenski mnogo ekonomičnija od intervjua jer je moguće istovremeno anketirati veći broj osoba. Zapravo i nema pedagoškog istraživanja u kojem se ne bi javljala analiza pedagoških dokumenata. Ujedno je i akcijsko jer služi unaprjeđenju nastavne prakse. Analiza podataka Pri analizi koristit ćemo se kvalitativnim i kvantitativnom podatcima. Ovo istraživanje je ipak prven- stveno akcijsko i u njemu prevladava kvalitativan pristup. Osnovna im je osobina da su usmjerena pre- ma proučavanju kvaliteta pojave pa su i temeljena na tzv. Takva su istraživanja stoga više usmjerena na opis pojave i objašnjenje postojećih veza i od- nosa među njenim elementima. Dakle, u njima se određena pojava istražuje i proučava u njenoj dinamičnosti, a ne statično. Proučava se postupak kojim smo došli do određenog efekta, a ne sam efekt. La- dislava Bognara, nositelja projekta Razvoj stvara- laštva u cjeloživotnoj edukaciji učitelja, čiji smo sudionik. Kreativne postupke prilagodili smo nastavi Metodike glazbene kulture i provodili ih tijekom predavanja i vježbi na fakultetu. Tijekom istraživanja vodili smo dnevnik praćenja u koji smo bilježili kreativne postupke. Primijenili smo sljedeće: 1. Kartice s pitanjima Svaki sudionik dobije jednu karticu ili papir u boji i na njega napiše pitanje u vezi zadane teme koje ga zanima. Papiri zatim idu u krug i oni koje također zanima to pitanje stavljaju jednu kvačicu, plus ili neki drugi dogovoreni znak. Na kraju se utvrdi koja su pitanja dobila najviše glasova i ta se izdvoje. Primjena kreativnog postupka: Svaki student dobio je jednu karticu i na nju je napisao pitanje u vezi teme iz područja glazbe općenito i vezano uz kolegij Metodika glazbene kulture. Papiri su zatim išli u krug i oni koje ta- kođer zanima to pitanje stavljali su plus. Na kraju smo utvrdili koja pitanja su dobila najviše glasova i ta smo izdvojili.